5. juni, Svjetski dan zaštite životne sredine: Islam i čovjekova životna sredina

Date:

Piše: Maid Ibrahimović

Životnu sredinu čine zrak, zemlja, voda, biljni i životinjski svijet. Allahove blagodati date ljudima imaju neprocjenjivu vrijednost za svakog ponaosob.

Te blagodati treba čuvati i koristiti na najbolji način i dužnost svakog muslimana je da štiti, čuva i održava životnu sredinu, jer čista i zdrava sredina je uslov opstanka ljudi, biljaka i životinja.

Stranice Kur’ana u izobilju nude raznolike poruke i daju inspiraciju o prirodnoj i životnoj sredini.

Allah, dž.š. nam poručuje u Kur’anu: “On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije proživljenja odgovarati.“ (El-Mulk, 15.)

Islamski pogled na prirodni red i životnu sredinu ima svoje korijene u Kur’anu, istinskoj Božijoj riječi koja je središnja teofanija u islamu.

Priroda je u Kur’anu opisana lijepom i sve što se nalazi u prirodi je podčinjeno čovjeku kojeg je Gospodar učinio namjesnikom na dunjaluku. Čovjek raspolaže sa svim prirodnim resursima koji su mu dati kao dar od Allaha dž.š., upotrebljava ih u dunjalučkom životu i koristi ih za svoje potrebe.

Čovjek kao razumno biće ima određene odgovornosti prema svemu onome što se nalazi u prirodi, jer, biti čovjek znači biti svjestan velike odgovornosti koju status namjesništva baštini.

To nam govori da imaju načela koja štite prirodu od aljkavosti, sebičnosti, uništavanja životne sredine i pohlepe koja može biti prisutna kod čovjeka.

Živimo na vrlo lijepom prostoru koje je bogato zelenilom, šumama, čistim rijekama, livadama i pitkom vodom, ali se veći dio ljudi ponaša kao da je to naša zasluga.

Ljudi su ubijeđeni da moraju imati prirodne resurse i da im to ne može biti ugroženo. Nažalost, takvim stavovima i lošim odnosom prema prirodi mnoge od ovih ljepota su ugrožene.

Razmišlja se na način da smeće treba izbaciti iz svoje kuće, avlije, auta i nije nas nije briga što će završiti na putu, parku, potoku, rijeci, njivi ili u komšijnoj avliji.

Čistoća podrazumijeva mnogo toga. Ona nas podstiče da održavamo čistoću džamije, mekteba, avlije, dvorišta, parkova, puteva, rijeka, izvora i izletišta. Kada pogledamo naša mjesta i mahale uvidjet ćemo nečistoću, mnogo smeća po svim čoškovima i avlijama koje su bespotrebne.

Vjernici trebaju biti uredni i čisti u svemu i zato Allah, dž.š., u svojoj časnoj knjizi Kur’anu kaže: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.”( El-Bekare, 222.)

Na svakom koraku imamo smetljište.

U mnogim mjestima se odlaže smeće iznad izvora i njiva, što je posebno štetno, jer će taj otpad na neki način zagaditi vodu, ali i usjeve.

Čuvati okolinu ne iziskuje neki velilki napor, nego samo svijest o tome.

Treba voditi računa o svemu, pa i sitnim detaljima, kao što je bacanje i najmanjeg papira na livadu, ulicu, rijeku i put.

Razgradnja nekih materijala traje godinama i uvijek to moramo imati u vidu.

Mnogo je udruženja, nevladinih organizacija, pokreta i foruma koji ovu problematiku već uveliko razmatraju.

Svi ističu da je ključni problem nedostatak stalnog obrazovanja iz oblasti zaštite čovjekove sredine, kao i informacija o ekološkoj svijesti, etici i kulturi.

Problemi se u svakom slučaju trebaju biti identificirani i definirani, kako bi se tražila rješenja i podrška onih koji mogu doprinijeti da ta rješenja budu i provedena.

Poslanik a.s. je ipak naš najveći i najbolji učitelj kroz naš život, a iz njegovog života teče rijeka primjera upornosti, ulaganja truda, ustrajnosti i vjere da nijedan trud nije uzaludan. Islam je preteča ekologiji i zaštite čovjekove životne sredine.

Islam ima propise koji čuvaju prirodu, štite vodu i rijeke, podstiču na sađenje i imaju najbolji odnos prema životinjama.

Pitanje je samo gdje smo, danas, mi u tome?

(Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related