Bošnjaci i Zajednica trebaju iskoristiti potencijal mladih u Velikoj Britaniji

0
29

Razgovarao: Elvedin Subašić

O očuvanju i razvoju vjerskog i kulturnog identiteta Bošnjaka u jednoj od najutjecajnijih država u Evropi razgovarali smo s mr. Sedinom ef. Šahmanom, koji je radom i zalaganjem stekao poštovanje Bošnjaka u Londonu

Sedin Šahman je rođen u mjestu Vlasinje, koje je pripadalo Mrkonjić-Gradu, a sada je u sastavu općine Jajce. Završio je Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, a 2002. godine dobio je stipendiju za nastavak školovanja u Velikoj Britaniji, gdje je 2006. godine završio Fakultet islamskog prava u Walesu. Po završetku fakulteta otišao je u London 2007. godine i počeo raditi kao imam u bosanskom džematu do 2010. Sada radi u privatnoj firmi, a brigu o vjeri i bošnjačkom identitetu prenosi mlađim generacijama kao nastavnik i vjeroučitelj u bosanskoj dopunskoj školi. Završio je master iz islamskog bankarstva i finansija na Univerzitetu Gloucestershire 2011. godine. Također, Šahman je ambasador naše zemlje kroz projekat “Remembering Srebrenica“.

Gledati u budućnost

PREPOROD: Koji su najveći izazovi za bošnjački identitet u Velikoj Britaniji?

ŠAHMAN: Rad s Bošnjacima je počeo samim mojim dolaskom u London 2007. godine. Bošnjačka zajednica u Velikoj Britaniji je relativno mala. Prema nezvaničnim podacima u Londonu živi oko pet hiljada Bošnjaka, dok drugih pet hiljada živi u ostalim gradovima Velike Britanije. Ljudi su ovdje došli uglavnom kao ranjenici te žrtve iz logora Omarska, Manjača itd. Većina su iz Prijedora, Kozarca, Ključa pa onda iz Sarajeva i drugih mjesta. Vremenom su stekli pravo spajanja porodica tako da je to bio primarni način potpunog dolaska na ove prostore. Ubrzo, kako to inače biva s našim ljudima, javila se potreba za uspostavljanjem bošnjačkih vjerskih i drugih institucija. Kada govorimo o našim ljudima poznato je da su narod koji se lahko integriše u novu društvenu sredinu, da je to narod koji je vrijedan i koji doprinosi razvoju države u kojoj živi. Rekao bih da je takva naša slika i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Imamo šest bosanskih dopunskih škola, što je veoma važan projekat u suočavanju s izazovom zaboravljanja maternjeg jezika kod budućih generacija.

U Londonu ima nekoliko organizacija koje djeluju različito, od onih s vjerskim i edukativnim sadržajima do pružanja pomoći starijim i iznemoglim osobama. Kao nastavnik vjeronauke u bosanskoj školi, pored predstavljanja svoje organizacije, nastojim da se odazovem na manifestacije koje su vezane za očuvanje naše vjere i identiteta. Englezi imaju generalno pozitivnu sliku o nama i nadam se da će buduće generacije zadržati taj imidž te dati svoj doprinos da ta slika bude još bolja. Drago mi je čuti da imamo naših ljudi koji rade na najvišim pozicijama u društvu, od školstva i politike do zdravstva, ugostiteljstva itd. Samo studiranje u Velikoj Britaniji je jedno od najljepših iskustava, koje jedan čovjek može poželjeti. Upoznavanje sistema na koji jedna od najrazvijenijih evropskih država djeluje je posebno iskustvo.

Naravno, pored uspjeha i organizacije naših ljudi postoje izazovi s kojima se susreću sadašnje, a bojim se i buduće generacije. Često na nastavi vratim se u dane provedene u medresi, kao odgojno-obrazovnoj instituciji, koja radi na izgradnji čovjeka i njegove ličnosti te osjećaju pripadnosti našoj vjeri, kulturi i domovini. Kada živite izvan svoje domovine, gdje je veoma mali broj Bošnjaka i gdje se osjeti kriza identiteta, svaki normalan čovjek bi dao svoj doprinos, onoliko koliko je u mogućnosti, da taj trend zaustavi. Rekao bih da imamo dvije krize: krizu na jezičkom planu, jer djeca sve slabije pričaju bosanski jezik, i krizu življenja vjere u njenoj punini. Upravo radi suočavanja s ovim izazovima radim u Bosanskoj školi u Londonu od 2007. godine. Nasa djeca su inteligentna i postoji ogroman potencijal kod njih, a na nama je da to sačuvamo njegujući vrijednosti koje naša Bosna i Hercegovina ima.

Briga o budućnosti se ogleda i u reorganizaciji Islamske zajednice, odnosno imenovanjem novih muftija za dijasporu i to je jedan pozitivan iskorak te se nadam da će snagama Islamske zajednice u BiH i nas, koji živimo u Velikoj Britaniji, doći do boljitka u prezentaciji naših vrijednosti radi očuvanja naše vjere i identiteta na ovim prostorima. Kada je riječ o uvezivanju ljudi iz BiH mogu kao pozitivan primjer izdvojiti džemat te našu zajednicu u Birminghamu, gdje imamo UK Network koja djeluje kao krovna organizacija Bosanaca. Moje mišljenje jeste da za sada džemat može svojim djelovanjem da odigra važnu ulogu, možda i najvažniju ulogu u društvu među Bošnjacima.

Raditi mnogo više na imidžu

PREPOROD: Sada ste vjeroučitelj. Znači li to da ste se oprostili od imameta, te na koji način gledate na budućnost organizacije IZ Bošnjaka u Velikoj Britaniji?

ŠAHMAN: Rekao bih da sam se već dotakao ove teme u već rečenom, ali moram priznati da je to važno pitanje. Kao što sam rekao ja sam imam, a biti vjeroučitelj i imam u nekim dijelovima naše dijaspore mislim da nema neku preveliku razliku. Od posla imama nikad se nisam oprostio niti bih sebi oprostio da se oprostim. Hvala Allahu, dž.š. ovdje u različitim gradovima živi oko desetak i više svršenika medresa i mnogi su završili britanske fakultete, master studije, a neki i doktorirali, te je to ogroman potencijal s kojim se treba i može raditi. Stoga, mislim da je prvenstveno potreban jedan mnogo efikasniji sistem, dinamičniji program, dosta aktivnog rada na stjecanju povjerenja ljudi i, ako Bog da, rezultati su neminovni. Bošnjaci vole svoju matičnu domovinu i žele da su vezani za svoju nju različitim aktivnostima te se u tom smjeru može mnogo toga uraditi ako se želi.

PREPOROD: Spomenuli ste sistem. Možete li podrobnije objasniti?

ŠAHMAN:Vrlo je važno da se IZ Bošnjaka predstavi u jednoj od najznačajnijih zemalja svijeta u obliku kako to ona zaslužuje. Reorganizacija, koja se vodi unutar IZ, od velikog je značaja, i uvođenje institucije muftije za Zapadnu Evropu će, nadam se, dotaći i ovo

Ostrvo u smislu reorganizacije i dinamiziranja rada, te da ćemo zajedničkim snagama, uz Božiju pomoć, doći do željenih rezultata. Zajednički sastanci, pronalaženje rješenja, seminari, savjetovanje, bolja komunikacija i povezanost sa IZ u BiH je ovdje itekako potrebna. Također, potrebna je ozbiljna povezanost s domaćim i stranim organizacijama, drugim vjerskim zajednicama, posjeta eminentnih ličnosti iz Bosne i Hercegovine, koji su se svojim radom i umijećem dokazali kao istinski prijatelji svog naroda. Bojim se da do sada ovoga nije bilo. Ovdje imamo više od deset mladih ljudi, koji su završili naše medrese, a zatim fakultete i postdiplomske studije, koji dobro poznaju prilike i imaju svoju viziju. To je jedna ogromna snaga koja može pospješiti izgradnju respektabilnog sistema, shodno standardima ove zemlje, i očuvati islamske i bosanske i bošnjačke vrijednosti.

Imame je posjetio Muhamed Jugo iz Uprave za vanjske poslove i dijasporu, obišao džemate i nama je potrebna ta komunikacija te stručna i bratska konsultacija. Džemat treba biti primjer kada su generalno u pitanju aktivnosti koje su vezane za Bošnjake na ovim prostorima. Zajednica mora svojim sistematskim radom imati povjerenje ljudi, dinamično voditi procese i, na kraju, biti spona između dvije države. Bošnjaci kao narod mogu biti primjer mnogima, a Velika Britanija je država koja pruža mogućnosti razvoja kako pojedinca tako i zajednica. Mislim da se može više uraditi na imidžu Bošnjaka i naše vjerske zajednice u Velikoj Britaniji, naročito što to ova država omogućava i podstiče.