Cijele porodice troše novac u kladionicama

Date:

Dvojica Bišćana bivših ovisnika o igrama na sreću i kockanju, pristali su da anonimno podjele svoja iskustva sa čitaocima Preporoda.

Njihova iskustva su s jedne strane bolni podsjetnik na sudbine mnogih stanovnika naše države, često i naših najbližih koji su postali zarobljenici poroka kocke, a s druge strane njihova iskustva daju nadu

Problem kockarske ovisnosti je sve izraženiji u Bosni i Hercegovini. Razlozi se kriju se u složenoj ekonomskoj situaciji, ali i zakonski loše uređenoj oblasti igara na sreću. Nažalost, ni u ovoj oblasti ne postoje sređeni statistički podaci, ali prema neslužbenim procjenama u našoj zemlji trenutno ima preko 15.000 patoloških kockara. Ova moderna pošast nije zaobišla ni male sredine i gradove poput Bihaća gdje je kockanje postalo sve izraženiji “hobi” kojim se čak bave i cijele porodice. Tužno je vidjeti cijele porodice kako nakon šopinga u trgovačkim centrima sjedaju za stolove kladionica koje se tu nalaze i satima igraju bingo, te proćerdaju desetine i stotine maraka za samo nekoliko sati.

Za jednu noć izgubio 7.000 KM

Dvojica Bišćana bivših ovisnika o igrama na sreću i kockanju, pristali su da anonimno podjele svoja iskustva sa čitaocima Preporoda. Sve donedavno su bili robovi ovog zla, a sada su uzoriti i čestiti vjernici, džematlije i muslimani. Za S.K. (30) sve je počelo zabavom i namjerom da u danima kada nema novca pojača svoj budžet. U početku je sve, kako kaže, išlo odlično i dobijao je nekoliko puta, što objašnjava šejtanskim poslom da ga navuče na kockanje koje je, svjestan je sad, zlo i po islamu zabranjeno.

– Uglavnom sam igrao kladionicu i bingo onda kad bih imao malo novca. Želio sam da od pet maraka napravim dvadeset ili više kako bi imao novac za izlaske. I nakon početnih dobijanja, uglavnom bi gubio. Sreća, kada sam ja u pitanju, nisu to bile neke velike cifre, ali jesam igrao redovno što sam čak neko vrijeme i kada sam se okrenuo vjeri činio. Iz toga vidim da je ovisnost zlo kojeg se teško rješiti. Hvala Allahu, dž.š., ja sad idem u džamiju i redovan sam sa namazima, te se trudim da naučim i sufaru kako bi mogao učiti Kur’an. Znam dosta mladih koji se ne mogu rješiti kockanja i gube ogromne novce. Ima ih koji su u dugovima zbog kocke, neki posežu za raznim stvarima u što ih tjera kocka, priča naš sagovornik vlastita iskustva i posljedice kockanja.

Naš drugisa govornik D. F. (28) je u kockarskom svijetu bio mnogo više jer je radio u jednom kazinu, a kasnije je i sam kupio dva aparata te ih prebacivao sa lokacije na lokaciju i tako zarađivao novac. Redovno je igrao rulet, ali i druge tipove igara na sreću. Iz ugla čovjeka koji je primao i isplaćivao novac kockarima, govori o tome koliko je kockanje opasno i pogubno za naše društvo.

 – Radio sam nekoliko godina u ovdašnjem kazinu i namjanji ulog ili ulaz za kockanje na aparatima bio je deset maraka. Ljudi dođu, naruče sebi kahvu i polako se zanimaju s tim što im uzima pare. Dobro, ne kažem ja da oni nekad i ne dobiju, jer su proizvođači aparata tako podesili te igre da se mora i dobiti u suprotnom ne bi niko igrao. Međutim, kakva je to dobit kada vi recimo dobijete na mjesečnom nivou 200300 KM, a izgubite plaću? A ima i takvih ljudi. Za jednu noć zajedno sa prijateljem izgubio sam oko 7.000 KM. Rješio sam se tog zla i sada sam vjernik koji praktikuje islam i čuvam se onog što je loše. Hvala Bogu ne kockam više niti zarađujam novac na taj način. Prodao sam aparate koje sam imao, te u potpunosti rasčistio sa kockom, priča naš drugi sagovornik.

Kockanje je zlo

Ističu kako kockanje nikada ne donosi ništa osim zla, dugovanja i lošeg osjećaja zbog izgubljenog novca, te da bi oni koji su opsjednuti ovim zlom, trebali dobro razmisliti o tome da li će nastaviti i dalje s tim. Najviše ih žalosti to što su u kladionicama i kockarnicama vidjeli dosta omladine i onih manje imućnih kojima gubitak novca predstavlja veliki problem, a sama zaraza s kockanjem dodatno im komplikuje život i ruši njihove porodične i međuljudske odnose.

– Najžalije mi je omladine koja igra te igre na sreću. Kada su maloljetnici u pitanju, tu postoji jasan zakon i ako nema lične karte kada mu je zatražite, vratite ga i ne date mu da igra. Ali, znate kako to ide, oni često dođu sa nekim starijim i tako igraju. Bio sam tu izričit i znao sam često odstraniti maloljetnike koji su na taj način pokušavali igrati te igre na sreću. Međutim, dosta je omladine u to zagrizlo, a također i porodica što je veliki problem i ružno je gledati ženu, njenog supruga i djecu kako sjede i igraju bingo. Nedavno sam otišao na kafu u jedan trgovački centar u kojem ima kladionica i nisam mogao pronaći mjesto da sjednem jer su sve stolice bile zauzete ljudima i porodicama koje su došle u kupovinu, a zatim svratili da odigraju bingo, tužno konstatira F.D.

Uprkos pozivima i apelu Islamske zajednice i imama u Bihaću, koji putem hutbi i raznih drugih prigoda, džematlijama i općenito narodu skreću pažnju na zlo i posljedice koje igre na sreću sa sobom nose na ovom i na budućem svijetu, čini se da trend igranja ne opada. Vjerske zajednice nisu u mogućnosti da zakonskim putem zabrane i ukinu rad kladionica, a država čini se godinama ne može da se otme iz zagrljaja kockarskog lobija. Na kraju nam ne preostaje ništa drugo već da i dalje pozivamo na dobro i odvraćamo od zla, a kladionice su zlo i dobro ih je ostaviti, te da se nadamo da će to, uz konstantnu dovu Allahu dž.š., da uputi one koji su u tom zlu ogrezli, uroditi plodom i postepeno, ako ne u potpunosti prekinuti, smanjiti naviku kockanja.

(F.V./Preeporod)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related