Da je tako, postio bih godinu

Date:

Piše: Mustafa Bećirović

Meni je u ramazanu po danu teško, a noću lahko. Ne znam kako je drugima, ali ne mogu da budem duhovni pacijent ovih što na televiziji pričaju da je, aman-ja-Rabbi, sve lahko i bajno.

Ja bih, da je tako, postio godinu.

Da mi ko ne bi dovodio u pitanje moj ramazan i svodio račune umjesto Boga dragog, ja taj mjesec ne bih dao za vas dunjaluk. Ono što mi pričinjava poteškoću jesu osobna pitanja koja se bore da opstanu na stranicama Kur'ana dok učim hatmu.

Nekako najčešća riječ koja izranja iz vrtloga svakojakih misli je Tevba. Ne mogu da pronađem nikakvo drugo značenje osim u jednom potpuno ne-teološkom pojmu, stečaj. U poslovnom i pravnom kontekstu to znači svojevoljnu odluku da ne možeš dalje upravljati poslovima, jer si zaglibio. Država, to jest, Sud, donosi rješenje kojim ona upravlja tvojom imovinom i šalje te na Biro.

U jednom takvom iskustvu vidio sam da je Država vlasnik svega i da je bolje imati bilo kakvu državu nego li bezakonje i anarhiju.

Dakle, kad dobiješ takvo rješenje, slobodan si od svega što si mislio da je tvoje, prestaju ti i prava i obaveze, slobodan si. Niko te ne pita kako ćeš dalje. Neki namjerno učine krivično djelo da mogu otići u zatvor, jer tamo imaju dom i hranu, nekoga dostojanstvo održi u životu uspravnog, a gladnog.

Jedno je sigurno, svi oni za koje si mislio da će ti priteći u pomoć, nestanu. U takvom jednom teškom iskustvu, kad te Bog dragi kroz zemaljske nedaće izbavlja iz tmina  u svjetlo, priđe mi derviš u haremu džamije, poslije namaza i reče da me je sanjao.

Ja slegnuh ramenima i krenuh svojim osamljenim putem, a on za mnom.

– Saslušaj me. Sanj'o sam te kako tražiš od drugih pomoć i nemoj to radit’, reče on.

– Pa ja ne tražim ni od koga pomoć, rekoh.

On mi kažiprstom pritisnu na srce i reče da ono traži i još na to doda:

– U veoma si teškoj situaciji, ne možeš sam sebi pomoći, vrata su ti zatvorena gdje god pokucaš, to jest, na koga god pomisliš. Ti si sada pred vratima Božije milosti i On te čeka da pokucaš. Al’ ne da ti šejtan, on je u tebi, ime mu je Ponos i u njemu sagorijevaš. Smrvi taj svoj ego i njegovu prašinu prospi ispred vrata Njegove milosti!

Kad se dan smirio i pokrio odjećom noći, okupao sam se da budem čist za noćno bdijenje. Otvorio sam Kur'an da u čitanju njegove cjeline pronađem sebe. Prva Sura koja se otvorila bila je Sura Muhammed, za koju nisam znao da postoji. Na kraju prvog ajeta potekle su i prve suze: “Tako Bog ljudima one koje su im slični kao primjer navodi.”

I počeo je moj personalni stečaj koji još traje. A ono što ti stečaj iliti Tevba podari jeste prvo pitanje pred Knjigom: “Na osnovu kojih argumenata si mislio da ispravno misliš?”

Kada ostaneš bez odgovora onda te Knjiga uputi na njega:

“Zar nismo grudi raskrilili tvoje, i skinuli s tebe breme tvoje, što pleća tvoja pritiskalo je..”

Nakon sabah-namaza u noći prvog bdijenja sanjao sam starijeg čovjeka kako na nekom proplanku uči dovu ispruženih ruku prema horizontu.

Zaputio sam se u brda desnom stranom Istočne Bosne. Pored puta, u strani sjedi čovjek u šarenoj pletenoj kapi, na motiki povrh okopane njive. Samo što sam nazvao selam, on pruži gvozdenu kutiju sa duhanom i reče:

– Smotaj jednu!

Imao sam osjećaj da pred sobom ima moju dušu i da je čita.

– Blijed si brate k'o da si iz Saraj'va, veli mi.

– Jesam, rekoh.

– Pričaj šta de dovelo ovamo.

Ispričao sam mu svoj hal. Dok sam kazivao, on je samo ponavljao: „El-hamdulillah.“

–  Vidi momče šta ću ti reći. Tek je počelo i dugo će trajati ako ne posustaneš. Svi ste vi u gradovima učili i naučili neke knjige. Grad je uvijek bio opasan za dušu, jer joj pokaže raskoš i pretjerane užitke. To nju zarobi i ona postane gluha, slijepa i nijema. Njen se gospodar zove Želja i ona je uvijek u njenom ropstvu. Zato vi nikad niste pročitali svoju knjigu koju je Bog ispisao u vama, a nekada ste se u Ezelu obavezali Njemu. Ti si izgleda pročitao samo jednu stranicu. Ja sam od jednog šejha čuo jednu interesantnu priču koja mi i danas razgali dušu: „Bio jedan pobožan mladić koji je živio kraj mora. Svako bi jutro išao na obalu i veličao Gospodara. Tada bi se galebovi u jatima spuštali kraj njega i on bi ih milovao po glavi i krilima. Jednom ga babo zamoli, nakon što je čuo za to, da mu donese jednog galeba da ga ima kao ljubimca. Mladić je to uradio računajući da izvršava poslušnost prema roditelju. Sljedećeg jutra, dok je mladić veličao Gospodara zajedno sa morskim valovima, galebovi se ne spustiše na zemlju kraj njega, već koji metar iznad glave. Eto ti razmisli o tom slučaju i Božjoj blizini. Tu je oko nas, samo je pitanje jesmo li se očistili da je dotaknemo.“

Eto, zato je ramazan težak kada te suočava sa tobom i skida terete tvoje s leđa tvojih koje si godinu dana tovario i koji te saginju do zemlje. A zašto?

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o 

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related