Dan bošnjačke dijaspore: Dijaspora je imala veliki udio u reafirmaciji našeg identiteta

Date:

Povodom Dana bošnjačke dijaspore, 11. aprila, Udruženje za razvoj saradnje domovine i dijaspore uputilo je čestitku i podsjetilo na značaj ovakvih datuma.

– To je dan koji svjedoči historijskoj postojanosti i opstojnosti narodnog imena Bošnjak, povraćenom na Bošnjačkom saboru 28/29. septembra 1993. godine, bilo u Bosni i Hercegovini, bilo van nje. Upravo u toj činjenici leži značaj ovog datuma – on obilježava dan u godini kada Bošnjaci “od Australije do Amerike” imaju dodatan povod da se zajedno prisjete svojih korijena, predaka, te svih prepeka kroz koje su morali proći kako bi povratili svoju identitetsku supstancu – navodi se u čestitki Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore.

Napominju da, unatoč njegovoj važnosti, Dan bošnjačke dijaspore i dalje se ne obilježava kao značajan datum kojeg ni skupno, ni insitucionalno u velikom obimu obilježavaju Bošnjaci u domovini i dijaspori.

– Jedan dan kao takav ne mijenja potrebu za stalnim radom i zalaganjem kroz ostale dane u godini. Međutim, značaj ovakvih datuma leži u tome da potvrđuje pripadnost jednoj zajednici ili narodu, te gradi čvršće odnose unutar nje. Na ovaj način, pripadnici bošnjačke nacije imaju mogućnost više da promovišu svoju zemlju, ime, jezik i vrijednosti, lobiraju na diplomatskom i političkom nivou, prenose i razmjenjuju svoja znanja i iskustva u različitim oblastima, iskorištavaju svoja poznanstava u svrhu spajanja Bošnjaka sa dijelovima svijeta gdje se nalaze, otvaraju nova vrata i mogućnosti saradnje, i što je najvažnije, konsoliduju odnose Bošnjaka među sobom – navodi se.

Dijaspora je imala veliki udio u reafirmaciji identiteta Bošnjaka. Važnost dijaspore u očuvanju bošnjačkog identiteta vidljiva je i u bližoj, ali i daljoj prošlosti. Takve primjere nalazimo od seoba “običnih” ljudi koji su u migracijama u druge zemlje, od 19. stoljeća do danas, (o)čuvali spomen na svoje ime Bošnjak, jezik bosanski i običaje, bilo da je riječ o porodicama, džematima ili udruženjima, pa sve do poduzetnika, intelektualaca i kulturnih radnika kao što su Adil-beg Zulfikarpašić, Teufik Velagić, Smail Balić, Nedžib Šaćirbegović, Hasan Karačić, Bećir Tanović, Muhammed Tajjib Okić i drugi koji su pisali radove i knjige o stanju Bošnjaka, te djelovali kroz političke organizacije, časopise i institucije.

Važnu ulogu u spajanju Bošnjaka domovine i dijaspore imaju mladi u matici i dijaspori. Omladina koja je rođena u zemljama izvan svoje domovine, može biti ključna u ostvarivanju spone između Bosne i zemalja u kojima žive, kao i u širenju pozitivnog glasa o Bosni i Bošnjacima. Velik broj visokoobrazovanih Bošnjaka, budućih političara, naučnih radnika, privrednika, poduzetnika, parlamentaraca, između ostalih, u državama u kojima se nalaze, imat će kapacitet da predstavljaju naš narod i naše vrijednosti, ali i da prenesu svojim zemljacima znanja koja su stekli u zemljama sa nerijetko kvalitetnijim uslovima i mogućnostima obrazovanja. Da bi do ovoga došlo, neophodno je da matica institucionalno uspostavi bolju saradnju putem konkretnih projekata koji će osigurati bolju saradnju Bošnjaka na svim planovima, iz svih dijelova svijeta, otvaranjem škola bosanskog jezika i kulture, putem političkog, diplomatskog i kulturnog aktivizma. Isto tako, dijaspori ne treba pridavati sporednu ulogu i onu jednokratnu ekonomsku u procesima u Bosni i Hercegovini i gledati na kratkoročne investicije, već se treba fokusirati na dugoročne projekte i investicije, kao i ostvarivanje bolje saradnje, naročito kroz različite (nevladine) organizacije i udruženja, koja pružaju širok raspon i mogućnosti djelovanja. Takvo je i “Udruženje za razvoj saradnje domovine i dijaspore”, koje aktivno radi na okupljanju svih osoba bosanskohercegovačkog porijekla, povezivanju domovine, dijaspore i domovinskih, promociji bosanske tradicije, kulture, identiteta i jezika putem diskusija, naučne, medijske i izdavačke djelatnosti, zatim podsticanje bh. i bošnjačkih institucija – u matici, kao i van nje – na saradnju i rješavanje pitanje o dinteresa za domovinu i dijasporu.

– Uprkos navedenom, valja napomenuti da pasivnost i ravnodušnost u ovom smislu mogu dovesti do asimilacije Bošnjaka, što ne bi bilo bez presedana. Čak i danas postoji dovoljan broj takvih primjera, prvobitno roditelja koji mlađa pokoljenja ne uče bosanskom jeziku, koja se u tim okolnostima često ne osjećaju dovoljno povezano sa svojom zemljom, identitetom i historijom – upozoravaju iz Udruženja. 

Kao primjer scenarija asimilacije, navode sada već historijske primjere Bošnjaka u Turskoj, zemljama Magreba i Bliskog Istoka, pa čak i SAD-a, gdje je dobrim dijelom od identiteta ostalo davnašnje sjećanje (pra)roditelja na Bosnu i narodno ime, a ponegdje i prezime Bošnjak, čijeg značenja i porijekla znaju biti i nesvjesni.

– Obaveza očuvanja veze sa domovinom počinje najprije od roditelja, koji imaju za dužnost da svijest o porijeklu, identitetu i jeziku, te ideju ljubavi prema domovini prenesu na iduća pokoljenja. Idući naraštaj Bošnjaka pokazat će mjeru uspjeha tih napora, kao i našeg zalaganja za svoje sunarodnjake koje su različite historijske okolnosti navele da žive izvan svoje matične zemlje Bosne – ističe se u čestitki Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore.

(Preporod.info) 

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related