Dautović o strahotama u vlaseničkom logoru Sušica: Oštrili su nož kao da će nas klati

Date:

Optužnica protiv Ratka Mladića obuhvata i zločine u logoru Sušica u Vlasenici. Kroz taj logor od juna do septembra 1992. prošlo je blizu 8.000 bošnjačkih zarobljenika s područja Istočne Bosne. Među njima bio je i Sakib Dautović, koji je Allahovom voljom preživio sve te strahote. Kaže da ga je spasilo prebacivanje u logor Batković u Bijeljini, ali da će slike mučenja zatvorenika u Sušici pamtiti dok je živ.

Pred njima, su kaže, oštrili noževe, prijetili – “Klat ćemo ih”.

– U logoru u Sušići bio sam 25 dana, a u logoru Batković 14 mjeseci. Kada sam uhapšen mene i rođaka Predrag Bastah zvani Car je izveo. Sjeo je, uzeo nož, oštrio ga i prijetio nam. Ispitivao nas je gdje smo bili, šta smo radili. Gledao sam u taj nož, samo sam čekao kada će nas priklati. Sreća za nas neko je došao da ga zove nešto hitno i otišao je. Kada je krenuo okrenuo se i zaprijetio nam: “Vratit ću se ja opet”. Tada sam mislio da je sve gotovo, da će nas pobiti, jer dok je oštrio taj nož čas bi pogledao mene, čas rođaka. To mi je teško palo – kaže Dautović, koji nije vjerovao da će preživjeti.

U logoru je mučen na razne načine. Nema čim ih nisu udarali. I držalicama od sikire, pendrecima, lancima…

– Tukli su nas, mučili na razne načine. Teško je bilo kada bi logor skroz zatvorili, jer bilo je puno ljudi i ponestajalo nam je zraka. Nisam mogao disati. Kada su otvorili nas svi smo bili žuti, požutili smo ko limunovi. Nisu nam davali da jedemo, izgladnjivali su nas. Vjerujte u logoru koji je bio pun ljudi vladao je muk, tišina… Strah svima ušao u kosti, ni micali se nismo – prisjeća se Dautović.

Navodi da je više puta “smrt gledao u oči”. Zarobljen je kada je imao 30 godina.

– Kada smo išli prema Bijeljini u logor Batković, prolazili smo pored velikih rupa. Stražari koji su nas vodili kazali su nam da su te rupe bile iskopane za nas, kad nas sve pobiju. Spašeni smo zahvaljujući Međunarodnom Crvenom krstu koji nas je pronašao. Inače bi nas sve pobili. Ne samo ja, nego niko od nas nije vjerovao da ćemo preživjeti, nismo imali nikakve nade. Bojao sam se da ću umrijeti od mučenja. Jer, od udaraca koje sam zadobio padao sam u nesvijest više puta. Udarali su kud su stigli. I danas od tih udaraca imam posljedice. Vjerujte da sam priželjkivao brzu smrt – tvrdi Dautović.

U Vlasenici izgubio je mnoge članove porodice.

– Ubijen mi je brat, sestra, njen muž, amidžići, tetići… – kaže Dautović.

Dautović očekuje da će Mladić biti osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Kad pukne sudski čekić, proglase ga krivim, porodice žrtava dobit će barem dio pravde, kaže on.

– Očekujem da Mladića osude na doživotnu kaznu zatvora. To je minimalno što mogu da ga osude. Mora odgovarati adekvatno i za genocid u Vlasenici i drugim opštinama – ističe Dautović.

Iako je preživio sve te strahote, Dautović danas živi kao čoban. Čuva 15 ovaca ima i dvije krave.

– Da nema stoke, ne bi imali od čega živjeti. Sve te strahote koje sam preživio dolaze mi i sada u san, imam more…Nikada neću zaboraviti to. Niko nikada se nije ponudio da pomogne, da nema ove stoke ko zna šta bi sa mnom i s mojom porodicom bilo – ističe Dautović, čija se kuća nalazi samo nekoliko metara udaljena od logora Sušica u kojem je mučen na najgori način.

Na područja Vlasenice ubijeno je 2.633 Bošnjaka. Od tog broja, ubijeno je 2.222 osobe starosne dobi od 18 do 65 godina, 262 djece i 149 osoba starosne dobi preko 65 godina.

(A.N./Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related