Domovina se voli dušom i srcem

Piše: Maid Ibrahimović

Domovina nam je zemlja, u kojoj smo rođeni i u kojoj provodimo svoj dunjalučki život. Ljubav prema domovini je čovjeku prirođena, kao što mu je prirođena ljubav prema roditeljima.

Dužnost svakog muslimana je da voli svoju domovinu i svoj narod. Islam kao naša savršena vjera podržava i usmjerava urođene ljudske osjećaje. Vjera je potvrdila i priznala ljubav prema rodnoj grudi koja se u srcu čovjeka nikada ne može ugasiti, bez obzira gdje bio i šta radio na dunjaluku.

Da je važno voljeti domovinu, govori nam Uzvišeni Allah kada vlastiti život i domovinu spominje zajedno! Allah, dž.š. kaže: A da smo Mi njima naredili: “Poubijajte se!” – ili: “Iselite se iz zavičaja svog!”, malo ko od njih bi to učinio. (En-Nisa’, 66)

Ibn Kesir objašanjava ovaj ajet i kaže: “Allah Uzvišeni kaže da, kada bi većini ljudi bilo naređeno da čine ono što već oni rade, a što je zabranjeno, oni to ne bi činili budući da je njihova loša priroda takva da ih navodi da čine suprotno od naredbe”. (Ibn Kesir, str. 290.)

Resulullah s.a.v.s. nas je poučio kako se neizmjerno voli svoj zavičaj i domovina. On je u srcu osjećao tegobu i bio je tužan kada je napustio svoj zavičaj, Mekku. Izlazeći iz Mekke, okrenuo se prema njoj i rekao: “Tako mi Allaha ti si mi najdraži dio zemlje, da me tvoji stanovnici nisu istjerali iz tebe, nikada ne bih nastanio neki drugi dio”.

Kada je Resulullah, s.a.v.s., sa ashabima došao u Medinu, svi su dugo čeznuli za Mekkom. Posmatrajući svoje ashabe primijetio je kod njih veliku žudnju za rodnim krajem. Tada se Resulullah s.a.v.s. obraća Allahu, dž.š., moleći Ga: “Bože učini nam Medinu milom i dragom kao što smo voljeli Mekku, ili i više.”

Iz ovih riječi zaključujemo da je ljubav prema rodnom zavičaju velika kao ljubav prema vlastitom životu. Jedan od razloga zbog kojeg ashabi zaslužuju veliku nagradu jeste žrtvovanje svoga topraka i domovine tražeći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo.

Koliko smo mi danas spremni uložiti sebe i svoje znanje za našu domovinu?

Bez domovine nema opstanka Bošnjacima. Samo si ovdje u svojoj domovini, a bilo gdje u svijetu, na drugom mjestu, nemaš svoje domovine i ti si stranac, bez obzira koliki si stručnjak.

Naša obaveza je, da kao narod sačuvamo svoju rodnu grudu i domovinu u kojoj živimo. Bez obzira, gdje otišli i živjeli, naša želja i ljubav prema domovini neće nikada prestati. Zadaća svakog pojedinca je podržavati sve što je dobro i koristi ljudima, a zlu se suprotstavljati bez obzira na posljedice. Dobro će pobjediti zlo, bez obzira na vrijeme koje prolazi.

Vjera islam nas uči da svi ljudi vode porijeklo od jednog oca Adema a.s. i jedne majke Have r.a. Naime, ljudi ne vode porijeklo od majmuna, kao što su nas učili u doba komunizma i materijalizma.

Uzvišeni Allah je stvorio Adema a.s. i Havu r.a. od kojih su nastali narodi i plemena koj su se organizirali kao narodi i države. Međutim, plemenska, etnička i nacionalna pripadnost ne trebaju biti razlogom sukobljavanja ljudi, nego povodom za međusobno susretanje, upoznavanje i pomaganje jednih drugima.

Islam nam zabranjuje da prijateljujemo sa onima koji nas ubijaju i protjeruju samo zato što smo muslimani. Nemojmo uzimati i prisvajati tuđe, ali neka i drugi ne uzimaju naše. Pored ljubavi koju treba da iskazujemo prema domovini i zavičaju, naša vjera nas obavezuje da domovinu čuvamo od neprijatelja.

Ulažimo u znanje svoje djece koje je jedini garant opstanka naše domovine, jer će doći vrijeme kada će se znanje vrednovati. Zapamtimo, kada budemo pošteno plaćali porez domovini, kada prijavimo radnika i platimo mu doprinose, kada na vrijeme isplatimo zaposlenog, tada ćemo pokazivati istinsku ljubav prema domovini i zavičaju.

Samo treba biti pošten i voljeti iskreno svoj zavičaj i rodnu grudu.

O našoj domovini i njenoj državnosti svi moramo brinuti i izgrađivati njenu budućnost. Najbolja budućnost će biti kada budemo odgovorni u svojim porodicama, kada svoje poslove budemo izvršavali bez opstrukcija, kada budemo izvršavali zadatke na najbolji način, kada budemo popravljali greške i kada budemo strpljivo podnosili iskušenja koja nas zadese.

U tom trenutku, oslonimo se na Gospodara, a On će nam pružiti pomoć da sačuvamo i izgradimo bolju budućnost svoje domovine. Naša domovina je Bosna i Hercegovina, mi bolje nemamo i u njoj se najbolje osjećamo.

Taj osjećaj u potpunosti shvatimo kada ne živimo u njoj, zato je volimo svim srcem i dušom.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o