Dooslobađanje Srebrenice i oslobađanje Sarajeva

Date:

Piše: Mustafa Bećirović

Bilo je to davno, prije četrdesetak godina kad smo se kao srednjoškolci radovali šestom aprilu.

Bilo je poželjno da i mi medreslije, zajedno sa ostalim, socijalistički osviještenim srednjoškolcima obilježavamo Dan oslobođenja grada Sarajeva. To je bilo veliko okupljanje oko spomenika na Vracama, na časovima istorije.

Vraga je bilo kome stalo do časova, bio je to teferić za mlade duše i dobra prilika da se skonta kakav curetak ili momčić.

Mi iz medrese smo imali velike šanse za srednjoškolke i studentice, jer smo nekako izgledali odrasliji, ozbiljniji, učeniji, učtiviji, samim tim što je medresa trajala pet godina. Nije postojao predmet kojeg se nismo dotakli kroz petogodišnji plan i program.

Bili smo zatvoreni pet godina u učionice, biblioteke, amfiteatar i knjige. Ne pročitati Tolstoja, Dostojevskog, Tomasa Mana, Jesenjina, Puškina, Ivu Andrića, Mešu Selimovića, bila je sramota, bez obzira jesi li odlikaš ili ne. I tako izdvojeni i distancirani od ostatka društva u političkom sistemu nepriznatosti slobode, vjere i nacije, mi smo uživali slobodu svijeta kroz roman i poeziju.

Beskrajno je lijepa sloboda kada te sistem osudi da budeš svijet sam za sebe, a u kojem pronađeš Boga kao utjehu, nadu i dostojanstvo.

To je bila istina u kojoj je živjela naša mladost, i to je bilo uredu.

Znali smo svetosti komunističke religije o koje se nismo smjeli verbalno ogriješiti. To je bio Tito i partija, narod i Armija. Ako to gledaš preko oka, jasno ti je da ideš u zatvor.

Dakle Šesti april, Dan oslobođenja grada Sarajeva je istina, i nakon toliko godina nevažno je jel’ Valter bio istina ili nije. Međutim, ovih dana živimo u jednoj post – istini, iliti post – oslobođenju grada.

Ono što nikada nismo smjeli znati je činjenica da je Šesnesta muslimanska brigada oslobodila, tj. ušla u Sarajevo, i da su mnogi borci te brigade morali pobjeći od smrtnog zagrljaja odabranih i nominiranih glavnih junaka nazvanih “narodni heroji”.

Bog sami zna koliko su ti narodni heroji protjerali, pobili i opljačkali Sarajlija, narodnih neprijatelja i u koliko su, po zaslugama, a po preporuci partijskih drugova, ušli u vlasništvo kuća i posjeda vjekovnih Sarajlija.

Naravno, ratni plijen drugova je bila i vakufska imovina, jer su drugovi i nju proglasili narodnim neprijateljem.

Valter je bio promućuran partizan i mislio je na potomstvo koje će izroditi majka Partija u budućnosti, te nije glavni grad htio skroz osloboditi.

Možda je vjerovao u inkarnaciju i tu religioznu dimenziju krio od drugova, da će jednog dana vaskrsnuti u liku i imenu nekog junaka, čuvara grada od fašista, nacionalista, klerikarista.

I desilo se to 8. aprila 2021. godine kada su združene snage koalicije zauzele grad i objavili narodima i narodnostima: GRAD JE OSLOBOĐEN!

Najbitnije nam nisu kazali: Od koga i za koga?

Za sve Valtere i njegove drugove i one koji bi i danas Mlade, a sigurno i ostale muslimane, da guraju u provaliju?

Oni su ponosni na svoj trud i civilizacijski doprinos: dooslobođena je Srebrenica, pa onda Mostar i, kako nam saopćiše neki dan, konačno Sarajevo.

A u suštini je to samo pokušaj perfidnog depolitiziranja, odnosno, političkog onesposobljavanja muslimana kroz strašnu, nevjerovatnu, vulgarnu i nepristojnu medijsku kriminalizaciju političke strane kojoj oni u većinskom procentu pripadaju.

Artiljerijska opsada grada sa njegovih okolnih brda zamjenjena je medijskom i portalskom artiljerijom opsade muslimanskog kolektivnog uma, i to sa najvisočijih sarajevskih tornjeva.

Kriminaliziranje mladomuslimanskog političkog pokreta u onom, i kontinuirano izjednačavanje političkog pokreta koji je odbranio muslimanskog stanovništvo i državu u ovom ratu, sa zločinačkim politikama koje i dalje razgrađuju ovu zemlju, je politički zločin.

Na njihov način osloboditi Sarajevo znači zaustaviti proces duhovnog, kulturnog, političkog, nacionalnog i evropskog sazrijevanja muslimana. I uz to, izrugivati se mladomuslimanskim žrtvama i stradanjima njihovih očeva i djedova od ’45 pa nadalje.

Smiješno je i pomisliti da vjeruju da u tome mogu uspjeti.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o 

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related