Dr. Amir Kliko: Politički planeri genocida su u Mladiću vidjeli najpodesnijeg oficira za obavljanje najnečasnijeg posla

0
19

– Mladić je stavio mnoge bosanskohercegovačke gradove pod vojničku opsadu (Sarajevo, Bihać, Goražde, Jajce, Srebrenica…, slobodna teritorija podrinjskih enklava). Njihovo stanovništvo iznurivao je glađu, uskraćivanjem vode i električne energije, onemogućavanjem sanitetskog zbrinjavanja i liječenja, snajperskim djelovanjem, granatiranjem, strahom… Njegovi snajperisti nisu pravili razliku između vojnika i civila, žena i muškaraca, odraslih i djece… Ubijali su ih sve – izjavio je u razgovoru za Preporod.info dr. Amir Kliko sa Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, govoreći o historijskom kontekstu i ulozi Ratka Mladića u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

– Na 16. sjednici takozvane „Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“, koja je održana u Banja Luci 12. maja 1992. godine, predsjednik takozvane „Srpske republike Bosne i Hercegovine“, ratni zločinac Radovan Karadžić, poslanicima je obznanio šest strateških ciljeva te paradržavne tvorevine. Sjednici je prisustvovao i Ratko Mladić, do tog dana još uvijek oficir Jugoslavenske narodne armije. Saslušavši Karadžićevo izlaganje obratio se prisutnima riječima: “…mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu…ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.” Mladićevo upozorenje nije imalo nikakav učinak što ukazuje na činjenicu da su Karadžić i Krajišnik – kao i svi ostali koji su prisustvovali ovoj sjednici – bili i sami svjesni genocidnog karaktera strateških ciljeva “Srpske republike Bosne i Hercegovine”, ali i odlučni da daju svoj doprinos njihovoj realizaciji. Genocid nad Bošnjacima i Hrvatima koji su, zaista, ubrzo nakon ove sjednice nastavile provoditi vojne i policijske snage “Srpske republike Bosne i Hercegovine” – a koja je u augustu iste godine preimenovana u “Republiku Srpsku” – nije nekontrolirana ratna posljedica nego zločinačka aktivnost planirana prije eskalacije rata – objasno je.

Ratko Mladić je blagovremeno na navedeno upozorio, nastavio je naš sagovornik.

– Ipak, na istoj sjednici na sebe je preuzeo najvažniju vojnu ulogu u realizaciji genocida. Njegova izjava bez imalo sumnje dokazuje da je potpuno svjesno prihvatio taj zadatak. Znao je šta on znači jer je druge na to upozoravao. Na istoj sjednici odlučeno je da se formira “Vojska Srpske republike Bosne i Hercegovine” od jedinica JNA koje su od jeseni 1991. do početka maja 1992. godine u svojoj “tihoj okupaciji” već bile zaposjele buduću teritoriju “Srpske republike Bosne i Hercegovine” i ocrtale njene granice. Genocid nad Bošnjacima i Hrvatima započela je JNA u saradnji sa srpskim paravojnim jedinicama (iz Bosne i Hercegovine i Srbije) i srpskom Teritorijalnom odbranom još početkom aprila 1992. godine u Podrinju, sjeveroistočnoj Bosni i Bosanskoj Krupi. Novoformiranoj srpskoj paradržavi preostalo je da metodama genocida potpuno etnički “očisti” prostor Republike Bosne i Hercegovine – koji je za nju okupirala JNA bez rata od jeseni 1991. do proljeća 1992. godine – od Bošnjaka i Hrvata što je bio 1. strateški cilj – naveo je.

Ratko Mladić je ispravno shvatio strateške ciljeve “Srpske republike Bosne i Hercegovine”, dodao je Kliko, i ostale prisutne na sjednici 12. maja 1992. godine upozorio da je to genocid.

– On – kao visoki oficir JNA – poznavao je međunarodne pravne akte koji se bave pitanjima ratnih zločina, te je njegovo upozorenje da su strateški ciljevi “Srpske republike Bosne i Hercegovine” genocid imalo vrlo ozbiljan kredibilitet i neospornu važnost. Na istoj sjednici imenovan je za komandanta Generalštaba “Vojske Srpske republike Bosne i Hercegovine” koja je u augustu 1992. godine preimenovana u “Vojsku Republike Srpske”. U nastavku velikosrpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, kao komandant GŠ VRS, bio je uz ratnog zločinca Radovana Karadžića najodgovornija osoba u procesu izvršenja genocida nad Bošnjacima i Hrvatima. Politika je postavljala ciljeve, a vojska ih je ostarivala. Od vojničke sposobnosti i ljudske nemoralnosti Ratka Mladića u potpunosti je ovisila realizacija postavljenih strateških ciljeva “Srpske republike Bosne i Hercegovine” – rekao je dr. Kliko.

Politički planeri srpskog genocida nad Bošnjacima i Hrvatima kao najpodesnijeg oficira za obavljanje tog najnečasnijeg posla prepoznali su Ratka Mladića.

– U periodu maj 1992. – januar 1996. godine Mladić je svojim zločinačkim djelima pokazao kako je taj izbor bio ispravan. Stavio je mnoge bosanskohercegovačke gradove pod vojničku opsadu (Sarajevo, Bihać, Goražde, Jajce, Srebrenica…, slobodna teritorija podrinjskih enklava). Njihovo stanovništvo iznurivao je glađu, uskraćivanjem vode i električne energije, onemogućavanjem sanitetskog zbrinjavanja i liječenja, snajperskim djelovanjem, granatiranjem, strahom… Njegovi snajperisti nisu pravili razliku između vojnika i civila, žena i muškaraca, odraslih i djece… Ubijali su ih sve. Mladićevi artiljerci često su žešće tukli civilna naselja nego linije obrane branitelja Republike Bosne i Hercegovine. Poznata je njegova naredba Mirku Vukašinoviću za granatiranje bošnjačkih civila: “Velušiće tuci, i Pofaliće, tamo nema srpskog življa. Da ne mogu da spavaju, da im razvučemo pamet njihovu…I granatirati dio u blizini Dobrovoljačke ulice, tamo gore oko Humske ulice i Đure Đakovića…Možete li granatirati Baščaršiju? Ispalite salvu na Baščaršiju. Držite zgrade Predsjedništva i Parlamenta pod izravnom vatrom. Pucajte polako, u intervalima, sve dok vam ne naredim da prestanete…” – naveo je naš sagovornik.

Vojska pod komandom Ratka Mladića provodila je genocid i pomagala druge izvršioce genocida (srpska policija i stranačke formacije) na teritoriji koji je kontrolirala.

– Desetine hiljada Bošnjaka na najsvirepiji način ubijeno je u Bosanskoj krajini, Bosanskoj Posavini, Podrinju, istočnoj Bosni… Pomagala je osnivanje logora za provođenje terora nad civilnim stanovništvom, a ne neke logore sa zatočenim civilima samostalno je držala. Vojnici Ratka Mladića silovali su desetine hiljada Bošnjakinja i Hrvatica i ubili hiljade dječaka i djevojčica, hiljade nemoćnih staraca i žena… Ubijali su muslimanske imame i katoličke svećenike, te pomagali u miniranju muslimanskih i katoličkih bogomolja. Ne postoji ni jedan opisan i zabranjen ratni zločin u važećim međunarodnim pravnim aktima, a koji se tiču običaja i norami ratovanja, da ih pripadnici vojske pod komandom Ratka Mladića nisu masovno činili – zaključio je dr. Amir Kliko.

Rabija Arifović/Preporod.info