Džemat Dobrinja umrom nagradio svoga imama Memfad-ef. Drkića i njegovu suprugu Selmu Drkić

Skupština džemata Dobrinja osim formalnog karaktera dobila je i lične, emotivne obrise. Tom prilikom su imam Memfad-ef. Drkiću i njegova supruga Selma obaviješteni da su počašćeni odlaskom na umru od strane džematlija.

U nastavku donosimo tekst autorice Dženite Demir, objavljen na zvaničnoj stranici MIZ Sarajevo koji detaljno ilustrira proces pripreme ovog nesvakidašnjeg događaja:

„I reci : Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (Kur´an / Et-Tevbe, 105.)

Prsti na tastaturi igraju u ritmu srca i misli izazvanih posebnim događajem u našem džematu. Pišu i brišu pokušavajući naći prave riječi. Emocija je postao nedostatan pojam da se objasni sve ono što smo osjećali.

Nakon mevluda koji je bio upriličen u našoj džamiji 30.01. 2022. godine  i velike količine emocija koje su nas sve ogrnule pod zajedničko džube rodila se ideja da Memfada ef. Drkića i njegovu hanumu Selmu Drkić obradujemo umrom.

Tu je naš džemat još jednom pokazao snagu i jedinstvo. Pokazao je koliko cijeni rad i trud koji u ime Allaha, dž.š., njih dvoje svakodnevno ulažu u ovaj džemat. U najljepšem, najplemenitijem i najširem smislu te riječi.

Akciju su pokrenuli muški dio džemata zajedno sa kolegama našeg efendije, a na prijedlog Resul-ef. Alića. Čuvši za akciju, i ženski dio džemata se odmah pridružio.  Svi smo bili okupljeni sa istim nijetom, pod istom zastavom vjere, prijateljstva, poštovanja i uvažavanja.

Sve je bilo završeno za samo nekoliko dana. Premašili smo i svoja vlastita očekivanja. 

Pri tome je dodatni zadatak bio očuvati sve u tajnosti da ne pokvarimo iznenađenje. Tražiti pomoć preko prijatelja i rodbine da bismo provjerili  jesu li vakcinisani, ko će čuvati djecu dok budu odsutni…

Na kraju, bilo je potrebno osmisliti način na koji ćemo im taj poklon srca i uručiti. Džematski odbor je u to vrijeme planirao svoju skupštinu džemata i to je bila još jedna stvar koja nam je išla u prilog. Odlučili smo to iskoristiti da ih obradujemo.

Dogovorili smo ko će uručiti vaučer, ko džeparac, cvijeće i haljinu za Selmu, ko će šta kuhati, dekoracije…

Resul-ef. Alić nam je svesrdno i prijateljski pritekao u pomoć. Bilo je teško objasniti pojačanu zainteresovanost za Skupštinu, posebno žena, a pri tome ne odati naš nijet.

Žene su se okupile u džamiji na akšam-namaz. Nakon toga vrijeme do jacije su iskoristile za serviranje sofre za bogatim zijafetima protkanim različitim slasticama i jemecima. Sve je bilo svečarski dekorisano. Ipak najljepša dekoracija je bila duša svih nas sjedinjena u ljubavi prema Allahu i iskrenom nijetu da nagradimo predanost, trud i ljudskost koju smo tim dušama osjetili.

Nakon jacija-namaza počela je skupština džemata. Naš efendija i predsjednik džematskog odbora Kasim Mašić počeli su svoje izvještavanje o radu džemata u protekloj godini, izazovima sa kojima su se susretali, sa realizovanim projektima, o mektepskoj nastavi. Slušajući ga još jednom smo dobili potvrdu onoga što smo osjećali.

Svi su bili uzbuđeni. Žene su ubrzano disale. Čekali smo taj trenutak. Trenutak da se pojavi Resul-ef. Alić koji će uručiti poklon. Kada je ušao svi smo već imali knedlu u grlu i suzu u oku. I on je bio vidno uzbuđen. I nije to ni krio. Dok je pravio uvod za iznenađenje Memfadu-efendiji je čini se odmah sve bilo jasno. Pogeo je glavu, spustio  pogled, potirao čelo.

Prostor je osvojila ilahija „Kad ti dođoh do mezara, ja Resulallah“ dok je Anes Džakić biranim riječima otkrio o čemu se ustvari radi. Zamolio je Memfad-efendiju i Selmu da kada budu u Medini prenesu selame našem Poslaniku, Muhamedu a.s., a da kada budu pored Bejtullaha upute dovu za svoje prijatelje, za svoje džematlije, za svoju državu, Bosnu i Hercegovinu.

Svuda je zazvonila neopisiva sreća i zadovoljstvo, protkani suzama radosnicama, zagrljajima, čestitkama. Sva srca su kucala kao jedno. Svi su imali osmijeh na licima. Bili smo na zalasku dana, a nigdje oko nas nije bilo mraka. Naša srca i lica su sijala nurom koji bi osvijetlio i najtamniju noć.

(Preporod.info)