Ef. Smajlović: Hidžra nas uči da nema mira u svijetu bez mira u ljudskim glavama

Date:

Muslimani širom svijeta sinoć su u ibadetu i zikru dočekalu Novu 1442. hidžretsku godinu, koja je  nastupila, zalaskom sunca, odnosno paljenjem kandilja na svim džamijama za akšam – namaz. 

O važnosti ovog događaja razgovarali smo sa Ismail-ef. Smajlovićem, direktorom Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u BiH. 

– Hidžra je jedan od najvažnijih historijskih događaja u Islamu. Hidžra se dogodila 622. godine po Isau a.s. Hidžretska poruka je prevazišla trenutačnost datog historijskog trenutka o kojem ne možemo promišljati samo kao o historijskom događaju omeđenom određenim prostorom i vremenom, već ona u sebi sadržava univerzalne poruke koje su proistekle iz same biti vjere, iz tog posebnog vjerničkog odnosa prve generacije muslimana prema Kur’anu i Poslaniku – ističe ef. Smajlović u razgovoru za portal Preporod.info.  

Kako dodaje, Hidžra je omogućila život, nesmetan razvoj muslimanskom društvu i dalje širenje ideje islama. 

– “Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili, a Allah je milostiv robovima svojim“. Povod objave 208. ajeta sure El-Bekare veže se za događaj Suhejb er-Rumija. Ovaj događaj je potvrda stremljenja Istini svih koji su se na putu hidžre žrtvovali. Hidžra je let Istini. Trinaest mekkanskih godina muslimani su za taj let pripremani da bi hidžrom i onim što je slijedilo svjedočili da bez žrtve nema uspjeha, da bez truda nema rezultata. Dokazali su, da žive oni koji su spremni za ideal umrijeti. Uspjeli su jer su smrt voljeli jednako koliko njihovi neprijatelji život. Možemo slobodno kazati da je putem Hidžre ostvarena politička emancipacija i egzistencija islamskog ummeta, te da je ona bila predhodnica širenju islama i odbrani njegovih svetih principa. Zbog važnosti tog događaja, datum Hidžre je uzet kao početak islamskog kalendara – kaže ef. Smajlović. 

Hidžra, kako naglašava, nije samo neiscrpno kazivanje o velikim djelima i podvizima, kako muhadžira tako i ensarija, koji su sve žrtvovali za islam i kelime-i-šehadet, nego Hidžra predstavlja i početak rađanja islamskog pravnog sistema i upotpunjenja ibadeta. 

– To je događaj koji nas uči da muslimani svoje društvo trebaju organizirati na principima tevhida, ljubavi, sloge i jedinstva. Ustvari, kao što nas muhadžirski duh upućuje na zaključak da se ništa samo od sebe – bez žrtve, truda i dobre strategije – ne postiže, dotle nam ensarijska ljubav predstavlja tu produbljenu i produhovljenu ideju zajedništva i džemata. Muslimani moraju čuvati to zajedništvo, taj duh džemata. Oni ne smiju svojim postupcima urušavati džemat. S druge strane, morali bi biti svjesni i strategije drugih koji pokušavaju narušavati njihovu zajednicu, jer takvih ima u svakom vremenu i prostoru – dodaje on.

Podsjeća da Kur’an na mnogim mjestima spominje Hidžru i govori o njenim mnogostrukim značenjima, upućujući nas na njen univerzalni smisao i značaj, ističući vrline onih koji su ostavili svoja bogatstva, familiju i rodni kraj radi vjere u Allaha, dž.š., (muhadžiri) i onih koji su velikodušno primili svoju braću, dijeleći sav svoj imetak s njima (ensarije). 

– Termin “hidžra” koristi se u Kur’anu u tom čisto historijskom smislu, označava seobu Poslanika islama i njegovih ashaba iz Mekke u Medinu. Taj historijski kontekst hidžre, sa svim svojim implikacijama, otkriva nam još jedno značenje hidžre koje svojom dubokom sadržajnošću i unutrašnjom slojevitošću smisla nadilazi samo vanjskohistorijsko značenje hidžre. Tako dolazimo do univerzalnog značenja, to jest do onog smisla gdje hidžra znači svakodnevnu čovjekovu seobu iz područja zla i grijeha prema svome Stvoritelju Allahu, dž.š. Dok je fizička seoba iz Mekke u Medinu prestala biti obavezna za vjernike nakon osvajanja Mekke u osmoj godini po hidžri, duhovna seoba svakog pojedinca iz tamnog područja zla u područje istne, pravednosti i čestitosti i dalje predstavlja temeljni zahtjev islama. Prema tome, hidžra znači napuštanje zla, sopstvena zaštita od nasilja i poniženja kako na kolektivnom tako i na individualnom planu. To je svevremenski događaj vezan za svakog čovjeka kako bi shvatio svoj položaj na zemlji, te razumio prošlost, sadašnjost i budućnost. Zato je hidžra ogledalo ljudskih ponašanja na kojem se reflektiraju i vrijednosti i negativnosti – naglašava ef. Smajlović.

Novu hidžretsku godinu muslimani u Bosni i Hercegovini i širom svijeta obilježavaju učenjem Kur'ana, mevluda, zikra, a kako podsjeća ef Smajlović, u tradiciji bosanskohercegovačkih muslimana za tu priliku priprema se i halva.

– Nova hidžretska 1442. godina pada u vrijeme kada je današnji čovjek u okolnostima pandemije u nasušnoj potrebi i potrazi za mirom u svijetu, kada bjesne surovost, okrutnost, bezosjećajnost i razne krize koje jesu rezultat sveukupne materijalizacije života i sveprisutnog konzumerizma. Hidžra nas uči da nema mira u svijetu bez mira u ljudskim glavama, da nema mira u čovjeku bez mira u njegovoj duši. Nova hidžretska godina dolazi nam u susret kada zajednica muslimana osjeća nasušnu potrebu za vjersko-moralnom čvrstinom i stabilnošću prvih muslimana, jedinstvom i bratstvom muhadžira i ensarija, te njihovom požrtvovanošću na putu istine. Mi trebamo naučiti hidžretsku lekciju kako se pojedinačna volja i uspjeh podvrgavaju i podređuju cilju i uspjehu zajednice – kaže ef. Smajlović.  

Početak Nove 1442. hidžretske godine iskoristio je i da podsjeti na hutbu Poslanika s.a.v.s.  

Podsjetio da se Resulullah a.s. u petak ujutro krajem mjeseca septembra 622. godine po Isau a.s., zajedno sa Ebu Bekrom i Alijem ibn Ebi Talibom, uputio u Grad oaze Jesrib, koji je od tada dobio naziv ”Poslanikov grad” (Medinetun-nebijj’) ili kraće rečeno ”Medina”.

– Podne ih je zateklo u dolini Ranuna gdje je živio hazredžijski rod Benu Salim. U toj dolini su svi zajedno klanjali Džumu koja je bila prva koju Poslanik klanjaše u Medini, a moguće je, s obzirom da muslimani nisu mogli javno klanjati u Mekki, da je ovo, ako ne prva, ono pouzdano jedna od prvih Džuma koju je Poslanik uopće klanjao. Klanjali su na otvorenom prostoru i u džematu je bilo oko stotinu ljudi – naveo je ef. Smajlović.

Dodao je da je tada Resulullah a.s. proučio hutbu koja je, kako nam prenose pouzdani izvori, glasila ovako: 

“Hvala Allahu, zahvaljujem se Njemu i od Njega pomoć tražim, i u Njega vjerujem i ne niječem Ga. Neprijatelj sam onome ko Ga niječe. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, koji nema druga, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Poslao ga je sa uputom i istinskom vjerom, sa svjetlom i poukom u vrijeme kada nije bilo poslanika, kada je znanja malo bilo, kada su ljudi bili u zabludi, u određeno vrijeme, kada je blizu Sudnji dan i kada je blizu Čas određeni. Ko je pokoran Allahu i Poslaniku, on je na pravom putu, a ko im je neposlušan, taj je zalutao, nemaran i u očitoj zabludi. Oporučujem vam bogobojaznost, a najbolje šta musliman muslimanu oporučuje je da ga podstrekava na ahiret i da mu naređuje bogobojaznost. Opominjite onim čime vas Allah opominje, i nema boljeg savjeta od toga i od toga nema bolje opomene. Bogobojaznost onoga koji radi strahujući od svog Gospodara jeste istinoljublje u onome što želite od ahireta. Onaj koji bude radio za to, tajno i javno, želeći Allahovo zadovoljstvo, imat će spomen na dunjaluku i to mu je zaliha na ahiretu kada bude svakom čovjeku trebalo ono što je pripremio. Ako ne imadne toga, voliće da je daleko od ahireta. Allah vas opominje, a On je blag prema svojim robovima. Onaj koji je istinu rekao i ispunio svoje obećanje, nema izmjene u tome, a Allah kaže: ‘Moja riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.’ Uzmite ono što vam pripada, a ne uskraćujte pravo Allaha. On vas je poučio Knjizi i ukazao vam na Svoj put, kako bi znali oni koji vjeruju i oni koji su zanijekali. Lijepo postupajte, kao što je Allah prema vama lijepo postupio, i budite neprijatelji protiv Njegovih neprijatelja, i borite se istinskim džihadom. On vas je izabrao i nazvao vas muslimanima, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza. Nema snage do Allaha, i povećajte spominjanje Allaha, radite za ono što je nakon smrti. Onaj koji radi dobro u onome što je između njega i Allaha, to će ga zaštititi u onome što je između njega i ljudi. To je zbog toga što Allah presuđuje ljudima, a ne ljudi Allahu, i On posjeduje ljude, a ne ljudi Njega, i nema snage osim u Allaha, Uzvišenoga i Velikoga.”

Ovom prilikom ef. Smajlović je svim muslimanima u domovini i van nje čestitao Novu hidžrestku godinu, sa željom da bude mubarek, sretna i berićetna.

(A.N./Preporod.info)  

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related