Elhamdulillah – Kineska karta za GULAG

Date:

Piše: Mirnes Kovač

Informacija da je oko milion muslimana zatočeno u logorima u Kini sa svim detaljima o monstruoznim torturama koji cure u svjetskim medijima liči više na neki naučno fantastični film strave i užasa nego na stvarnost.

Kineske vlasti opravdavaju postojanje strukovnih preodgojnih i obrazovnih centara borbom protiv ekstremizma, separatizma i terorizma.

Za hapšenje i sprovođenje u logore dovoljno je javno izgovoriti “elhamdulillah” ili razgovarati sa strancima. Prema informacijama svjetskih agencija za ljudska prava većinska kineska nacionalna skupina Han želi silom nametnuti identitet, posebno u zapadnoj oblasti Xingjang (Sinkjang ili Šindžan) gdje živi oko 12 miliona pripadnika turkijske etničke skupine kineskih muslimana Ujgura.

Borba protiv ekstremizma?

Pod izrekom borbe protiv ekstremizma i radikalnih skupina kineske vlasti silom nameću muslimanima ove zemlje mjere koje se krše sa svim utvđrenim civilizacijskim normama i međunarodnim kodeksima o zaštiti ljudskih prava i manjina. Štaviše, Republika Kina ne negira postojanje logora, a za njih tvrdi da su to “preodgojni” ili “reedukacijski” centri u borbi protiv ekstremizma.

Reakcije na ovakve poteze Republike Kine stižu iz Sjedinjenih Država (SAD) i Evropske unije (EU), ali ono što bode u oči jeste izostanak osude i reagiranja od strane muslimanskih zemalja, šta više, neke istaknute muslimanske zemlje koje se često predstavljaju zaštitnicama muslimana u svijetu čak su izrazile podršku akcijama kineskih vlasti.

– Djela koja su poduzeta na terenu kako bi se uništio ujgurski etnicitet u zapadnoj Kini je nešto protiv čega je State Department glasno govorio i nadamo se da će Kina. Smatramo da je to ne samo ogromno kršenje ljudskih prava, nego ne vjerujemo ni da je u najboljem interesu svijeta i Kine, izjavio je za PBS američki državni sekretar Mike Pompeo, naglašavajući kao Administracija predsjednika Trumpa daje poseban naglasak na bitnost slobode vjere.

Sredinom oktobra izraelski dnevni list Haaretz objavio je potresno svjedočenje učiteljice Sayragul Sauytbay, etničku Kazaskinju, koja je uspjela preko Kazahstana pobjeći iz Kine i naći utočište u Štokholmu u Švedskoj.

U razgovoru sa novinarom Davidom Stavrouom gđa. Sauytbay j e ispričala kako je bila prisiljena biti učiteljica u jednom od kampova koje Kina nastoji prikazati svijetu kao mjesta u kojima se sprovode edukacijski programi i stručne prekvalifikacije. Većina onog što je Sauytbay kazala poklapa se sa svjedočenjima koja su posljednjih dana dale osobe koje su uspjele pobjeći od torture koje u regiji Xinjianga sprovodi kineski režim. Prema njenim riječima Kina je u posljednjih dvije godine uspostavila veliki broj logora kao dio borbe režima protiv “tri zla” – terorizma, separatizma i ekstremizma.

Prema procjenama zapadnih medija i analitičara između 1 i 2 miliona stanovnika ove regije je zatvoreno u ove logore. Sauytbay svjedoči kako su krajem 2016. godine otpočela tajna noćna hapšenja, te kako su se na svim javnim prostorima pojavile kamere, a osjetilo se i pojačano prisustvo snaga sigurnosti koje su intenzivno pratili ljude.

Od svi pripadnika manjina uzeti su uzorci DNK, te izuzete telefonske SIM kartice, zaposelnici javnih ustanova su pozvani na sastanke kako bi im bilo saopćeno da će vlasti uskoro otovoriti reedukacijske centre za stanovništvo s ciljem stabilizacije regije. Pod stabilizacijom kineske vlasti smatraju borbu protiv dugotrajne separatističke borbe koju vodi ujgurska manjina, a što je rezultiralo u brojnim incidentima koji traju još od 1990-tih godina. Uz ove mjere vlasti su počele striktne kontrole kontakata stanovništva sa inostranstvom, te ispitivanja porodica čiji su članovi vani, pa čak i insistiranja da porodice nagovaraju svoje najbliže na povratak u Kinu.

Svjedočenja zatočenika

Muž i djeca gđe. Sauytbay ranije su uspjeli izbjeći u Kazahstan, a ona je s obzirom na njenu profesiju prisilno odvedena u jedan od logora gdje joj je dodijeljena uloga učiteljice kineskog jezika, a morala je i potpisati dokumente o poštovanju pravila u logoru uz prijetnju smrtnom kaznom.

Najpotresniji dio svjedočenja su upravo uslovi boravka u logorima u kojima u jednoj sobi od 16 kvadratnih metara boravi po 20 zatočenika u ekstremno nehumanim uslovima.

– U svim sobama su kamere, kao i u hodnicima. Svaka soba ima plastičnu kantu za toalet koja se prazni samo jednom dnevno, a svaki zatočenik ima pravo dvije minute dnevno da koristi toalet. Ukoliko se napuni, zatočenici moraju čekati slijedeći dan za njeno pražnjenje. Svi zatočenici nose uniforme i ošišani su nakratko, a ruke i noge su im okovane osim kada moraju pisati.  I spavaju okovani i mogu biti okrenuti samo na desnu stranu, a ukoliko se neko okrene biva kažnjen – svjedoči gđa. Sauytbay.

Ona je opisala i dnevne aktivnosti koje započinju u 6.00 sati ujutro. Nakon oskudnog doručka započinju časovi iz kineskog jezika, nakon čega slijede časovi ponavljanja i učenja napamet.

U toku dana zatočenici uče propagandne pjesme i recitiraju slogane sa postera “Volim Kinu,” Hvala ti Komunistička partijo!”, “Ja sam Kinez” i “Volim Xi Jinpinga” (kineskog predsjednika). Poslijepodnevno vrijeme je posvećeno priznanjima grijeha i prijestupa. Od 4.00 do 6.00 sati poslijepodne studenti zatočenici moraju razmišljati o svojim grijesima, a oni mogu biti sve – od prakticiranja vjere do nepoznavanja kineskog jezika ili kulture, te nekog nemoralnog ponašanja.

Zatočenici koji ne smisle neke ozbiljne grijehe ili nešto ne izmisli bivaju kažnjavani,” svjedoči gđa. Sauytbay koja je sa svojim suprugom i djecom uspjela dobiti azil u Švedskoj. Zlostavljanja se nastavljaju i nakon večere, a iza 10 sati navečer od zatočenika se traži da zapišu svoje grijehe i predaju ih nadležnima.

Cjelodnevna tortura traje sve do ponoći kada odlaze na spavanje. Sauytbay je u ispovjesti novinaru Haaretza procijenila da u kampu čiju lokaciju uopće nije bila u stanju odrediti, bilo smještena bilo oko 2.500 zatočenika starosne dobi od 13 do 84. godine.

Silovanja i nasilni abortusi

Hrana u logorima je loša, a serviraju se tri veoma oskudna obroka. Petkom se zatočenicima servira obrok sa svinjskim mesom, te iako vlasti znaju da muslimani ne jedu svinjetinu, oni među zatočenicima koji odbiju jesti bivaju kažnjavani.

Higijenski uvjeti su veoma loši, a uskraćivanje sna je također jedan od načina kažnjavanja. U logorima postoje posebne sobe za torturu, a prema svjedočenju gđe. Sauytbay nad zatočenicima se sprovode i neke medicinske procedure bez ikakvog opravdanja, za što ona smatra da se radi o eksperimentima koji se sprovode na ljudima u pilula i injekcija.

– Pilule imaju različite efekte. Neki zatočenici su kognitivno oslabili, kazuje Sauyutbey prenoseći svjedočenja žena koje su prestale dobijati redovne mjesečne cikluse, dok se za muškarce govorilo da postaju sterilni. Bolesni zatočenici ne dobijaju redovne lijekove, poput dijabetičara, a sa mlađim ženama se postupa krajnje okrutno. Sauytbay svjedoči kako se redovno dešavaju odvođenja mladih zgodnih djevojaka koje po cijelu noć ne bivaju vraćane u sobe, a dešavali su se slučajevi grupnog silovanja, uz suze svjedoči gđa. Sauytbay.

Američki dnevni list The Washington Post, zatim britanski The Independent, također su objavili svjedočenja o brojnim slučajevima silovanja, prisilnih abortusa, te prisilnog ubrizgavanja kontracepcijskih sredstava.

Ruqiye Perhat, tridesetogodišnja Ujgurka koja je četiri godine boravila u kineskim logorima, a sada živi u Turskoj, ispričala je da su je stražari opetovano silovali, te da je dva puta ostala trudna i kako su u oba slučaja njene trudnoće nasilno prekinute.

– Svaka žena ili muškarac ispod 35 godina su silovani ili seksualno zlostavljani, posvjedočila je gđa Perhat za The Washington Post, a gđa. Gulzira Auelkhan, žena u četrdesetim godinama, koja je bila godinu i pol zatočena, kazala je za iste novine da bi stražari znali “ući i stavljati vreće na glave onih koje su htjeli silovati.”

U svjedočenju koje je za The Believer Magazine ispričao Zharkynbek Otan, tridesetdvogodišnji muškarac koji je u logoru boravio osam mjeseci stoji da su mu u logoru skinuli odjeću, te dali uniformu, a potom dali injekciju za koju su kazali da će ih zaštititi od gripe i AIDS-a, da bi danas ostao impotentan sa čestim prekidima pamćenja. Ovo su samo neka od brojnih svjedočenja ljudi i žena koji su prošli torture kineskih gulaga i uspjeli pobjeći u neke od zapadnih zemalja u kojima su dobili azil.

Zvanični odgovori diplomatskih predstavništava Kine slučajeve poput svjedočenja Sayragul Sauytbay karekteriziraju kao “potpune laži i zlonamjernu klevetu protiv Kine.”

Kineska ambasada u Švedskoj za Sauytbay tvrdi “da nikad nije radila ni u kakvoj strukovnom edukacijskom ili obrazovnom centru u Xinjiangu, te da nikad nije bila zatvorena prije napuštanja Kine, što je učinila ilegalno.

Uz to za gđu. Sauytbay su naveli da je optužena za kreditnu prevaru u Kinu i neplaćene dugove u iznosu oko 400.000 renminbija odnosno oko 46 hiljada američkih dolara.

Zvaničan odgovor Kineske ambasade u Štokholmu na pisanje Haaretza glai kako je “Kina izložena ozbiljnim prijetnjama etničkog separatizma, vjerskog ekstremizma i nasilnog terorizma. Strukovni edukacijski i obrazovni centri su uspostavljeni u skladu sa zakonom da se iskorijeni ekstremizam, i oni nisu “zatvorski logori”.

–  Kao rezultat ovih centara nije bilo terorističkih incidenata u Xinjiangu više od tri godine. Strukovna edukacija i obrazovanje u Xinjiangu dobili su podršku svih etničkih grupa u regiji i pozitivne komentara od mnogih zemalja širom svijeta,”tvrde zvanične kineske vlasti.

(Preporod)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related