Facebook – zlo bez koga se (ne)može

Fejsbuk (facebook) je sredstvo ili alat koji je u masovnoj upotrebi. Prema najnovijim podacima koristi ga preko milijardu i tristo miliona ljudi. Ništa tu ne bi bilo sporno da je fejs zadržao prvobitnu namjenu.

Zamisao osnivača bila je da fejs, kao društvena mreža, koristi studentima radi razmjene informacija, da bi nešto kasnije služio kao platforma za ličnu prezentaciju, izmjenu utisaka ili skupljanje saznanja i mišljenja drugih o sebi ili obrnuto. Dakle, kao sredstvo prvobitno je bio namijenjen studentima. Danas, ovim alatom se koriste sve populacije i svi slojevi društva. Sve relevantne institucije i organizacije, većina poslovnog i običnog svijeta ima otvoren fejsbuk profil. Putem ovog medija se uveliko ostvaruje komunikacija, razmjena informacija, ali se ostvaruje i ogroman profit. U eri informacionih tehnologija to je jedan od posljednjih civilizacijskih ostvarenja.

No, opravdano je zapitati se koliko je fejsbuk u osnovi dobar izum? Odnosno, ima li i koliku štetu produkuje? Odgovor na ovo pitanje je interdisciplinarne naravi i na ovo pitanje bi trebali svoje odgovore ponuditi: psiholozi, pedagozi, sociolozi, ali i neki drugi znanstvenici, kao i vjerske, religijske zajednice.

S obzirom da sa ovim izumom živimo nešto više od deset godina onda je to dovoljan period da se sagledaju negativni elementi pojave.

Bez dublje znanstvene analize, onako površno, lakonski moguće je zaključiti da fejs ima itekako štetne posljedice po korisnike u svim društvenim slojevima. Tako bismo mogli spomenuti samo neke od njih kao što su: necenzuriranje sadržaja koji se objavljuju, bizarnosti i banalizacije postova, ovisnost i opčinjenost društvenim mrežama, zatvaranje ljudi u sebe, umanjenje interaktivnih odnosa itd.

         Obrazovni aspekt fejsa

Sa pedagoškog aspekta fejs je medij na kome se mogu susresti ili naći svakovrsne, korisne informacije koje čine obrazovno dobro. S obzirom da ovdje govorimo o nečemu što pripada neformalnoj vrsti obrazovanja, a to i jeste fejs, onda to znači istovremeno i samostalno učenje. Međutim, tu nastaje problem! Upravo zato što samostalno učenje podrazumijeva određenu vrstu znanja o tome kako i šta učiti, posebno se smislenim čini to pitanje postaviti kada znamo da na fejsu imamo more informacija ?

Upravo u kontekstu „učenja putem fejsa“ nastaje problem koji se ogleda u tome da korisnici ovog izvora učenja nemaju znanja o tome kako da uče? Fejs kao i internet upravo sa sobom nosi taj problem odabira i načina kako i šta od ponuđenih sadržaja učiti. Rijetke su prilike da se neko fejsom na taj način okoristio. Fejs se uglavnom pretvorio u dispečerski servis ili nešto poput novinske agencije. Korisnike fejsa uglavnom zanimaju informacije tipa: gdje je šta bilo, kome se šta desilo? I to ne samo u nekoj užoj okolini nego ih zanimaju servisne informacije iz cijelog Dunjaluka. Rado se govori o tome šta je bilo na Novom Zelandu ili Africi, Americi… Ljudi su zaokupljeni događajima, informacijskim smećem, događajima koji im ni na koji način nisu bitni. Fejsbuk se svodi na prepričavanje gdje je šta bilo i tako do besvijesti ljudi se zatrpavaju nebitnim stvarima. Nema tu samoučenja i traženja korisnog znanja. Nema tu traganja za korisnim i upotrjebljivim znanjem. Nema tu učenja, nego ima samo mučenja i zamaranja nebitnim i nevažnim informacijama.

Da ne bude zabune fejsbuk je medij na kome se mogu naći korisno znanje, ali u našoj praksi, nažalost, to nije dominantan slučaj. Da je fejsbuk mučenje mozga to se može svako uvjeriti. Neka se istestira nekoliko fejsbukovaca na način da ponove ili kažu šta su odnedavno korisno naučili sa fejsa ili da citiraju neku misao, izreku koju su zapamtili ili da kažu koje trajno znanje su preuzeli sa fejsa?

Dakle, ako je neko bio u iluziji da fejs ostvaruje važnu obrazovnu ulogu, prevario se i potrebno je da se oslobodi te iluzija. Biti na fejsbuku znači u većini slučajeva dangubiti.

Imaginarno prijateljstvo

 

Za fejsbuk se kaže da je dio virtuelnog, nestvarnog svijeta. Kao dio te nestvarnosti jesu i prijateljstva na fejsu. Mnogi se hvale kako imaju stotine, pa i hiljade prijatelja. Znamo li šta znači fejsbuk prijatelj i o kakvoj vrsti prijateljstva je riječ? Zapitamo li se ikada da li ta gomila prijatelja predstavlja simbolični kapital ili je to samo kula od karata? Sve ukazuje da je riječ o ovom drugom. Jer nemojmo zaboraviti da su u stvarnom svijetu mnoga prijateljstva poljuljana, pa ne znamo više ko su nam pravi, a ko lažni prijatelji – ovih drugih je mnogo više! Šta je tek sa fejsbuk prijateljima? Ima li tamo barem desetak dobrih prijatelja od one hiljadarke?

Šta reći na to kada neko uradi nešto dobro ili ostvari uspjeh pa to objavi na fejsu – zar se pravi prijatelji ne bi trebali demonstrativno radovati? Naravno da bi! Ukoliko pogledamo takve primjere vidjet ćemo da veliki broj „fejsbuk prijatelja“ ne može prikabuliti da lajka kako mu se sviđa prijateljev uspjeh, a kamoli da pohvali i čestita prijatelju na uspjehu. Treba reći da ima onih koji ispravno postupe, ali u odnosu na procente i brojke oni su statistički incident! Dakle, fejsbuk prijatelji su mahom lažni prijatelji i nešto na što se u životu, u stvarnom svijetu, teško možemo osloniti! Zato to lažno imaginarno prijateljstvo zanemarimo, a posvetimo se traganju za stvarnim prijateljstvima u stvarnom, realnom svijetu.

Bizarnost sadržaja

Fejsbuk je ogledalo ljudskog duha i stanja svijesti. Nije nikakvo čudo što je na fejsu mnogo primitivizma i bizarnosti. Nije nikakvo čudo što se na fejsu objavljuju sadržaji koji su u kategoriji idiotizma, primitivizma i bez autocenzure. Svjedoci smo da je teško pobrojati sve vulgarizme, ili uočiti da su pojedinci već odavno prešli u dosadu svojim javljanjem.

Sasvim je normalno da vaš profil bude ispunjen dostojanstvenim i primjerenim sadržajima, sasvim je za očekivati da sadržaji iz domena privatnosti i intime ne budu dostupni javnosti, sasvim je ispravno da se sa statusima bude umjeren i odmjeren! Nije logično da se iz minute u minutu, iz sata u sat objavljuje kuda je neka osoba pošla, šta radi, gdje kahvu pije, ili druge isključivo lične i veoma privatne sadržaje. Glupost je da se sve i svašta objavljuje.

Kako je krenulo bojim se i pomisliti u koju krajnost bi još mogla otići ova pojava objavljivanja privatnih i banalnih sadržaja. Već sada smo u nekoj vrsti krajnosti sa daljnom tendencijom kretanja ka gorem. Dok jedni sada gube mjeru, drugi su je već odavno izgubili!

Ovisnost od fejsa

Jedan od najvećih problema koje ova društvena mreža nosi sa sobom je problem ovisnosti. O tome se malo govori i piše, a problem je u tolikoj mjeri kulminirao da je krajnje vrijeme da se počne o tome glasno govoriti. Pojedinci, kojih je sve više, postali su ovisnici u tolikoj mjeri da ih je potrebno liječiti jer nije normalno koliko vremena provode na fejsu, a zasigurno riječ je o velikom broju sati i to na dnevnoj bazi. Ovisnici ne mogu izdržati jedan dan bez fejsa, oni, jednostavno rečeno, žive na fejsu, dok im je život bez njega teško zamisliti. Oni su vezani za fejs ne samo na dnevnoj, nego na satnoj bazi i u svakom satu moraju biti online i vidjeti gdje se šta dešava? Ovisnici znaju napamet postove i profile svojih prijatelja, konektuju se u svim prilikama, fejsbuk je prioritet nad prioritetima i bilo kakav iskorak da se uradi prva je obaveza doznati šifru! Problem ovisnosti zahvatio je sve strukture i uzraste. Čini se da je posebno problematično kod mladih. Ništa to ne bi bio problem da zbog ovisnosti od fejsa ne ispašta svakodnevni život ovisnika, da poslovi, razne obaveze ne trpe, da mnoge važne stvari u životu nisu zapostavljene. Upravo zbog toga, ali i drugih razloga koje smo naveli potrebno je da od porodice, društva, škole počnemo jasno i glasno ukazivati na opasnost od ovisnosti i štetne posljedice koje fejs proizvodi. Uistinu šteta od fejsa je veoma velika, a učinci su veoma skromni.

Cijeli tekst u printanom izdanju