Fenomen kladionica – od lične iluzije do masovne pojave

 

Štete od kockanja

Zajedničko za sve vrste kockanja, bez obzira na vrstu i uloge, jeste upravo to što se za učešće u igri mora položiti određeni ulog novca, a kao mogućnost se obećava i nudi stjecanje basnoslovnog bogatstva. Iako svi stručnjaci upozoravaju da se u svaki čin kockanja unosi mnogo više nego što se kockaru čini:

–       novac– svaka igra zahtijeva određeni polog novca, 

–       ugled– zanimljivo je da se u našem društvu godinama prepričava srećka, odnosno dobitak bilo kojeg dobitnika, a da niko ne spominje slučajeve u kojima je kockar prokockao i svoj i porodični imetak. U stvari, u našem društvu se afirmativno govori o „sreći“ koja je „pogodila“ neke pojedince, na medijima se informacija o tim „srećaka“ prenosi čak o dobicima iz Njemačke, SAD-a itd., bez obzira koliko je to besmisleno u našem ambijentu. Svaki kockar bez obzira na vrstu igre kojoj je odan ima veliki problem sa ugledom u svom društvu. Naime, svi razumom obdareni veoma dobro znaju koliko je velika njegova zabluda da će dobiti iznose novca koje očekuje, koliko na godišnjem nivou uzaludno baca novca u svrhu njegovanja te svoje iluzije i zablude (matematički proračuni za pojedine igre na sreću govore o propoziciji 1:1.500.000), te koliko velikim rizicima izlaže i sebe i svoju porodicu, pogotovo u ozbiljnijim slučajevima kada kockanje postane njegov lični i porodični problem. U ekstremnim slučajevima, kada kockar u svoju zabludu ulaže sav svoj lični, ponekad čak i porodični imetak, a ponekad čak unaprijed zadužuje i sebe i svoje roditelje, ugled kockara i cijele porodice će generacijama biti ugrožen i o tim slučajevima se u užoj i široj zajednici govori poluglasno, a djeca se upozoravaju na te primjere, pa čak i na tu cijelu porodicu. Zato nije iznenađujuće to što se dešava da roditelji sprječavaju druženje i brakove sa djecom iz takvih porodica itd. 

Ono što je najžalosnije je činjenica da kockar ulaže sve nabrojano samo radi novca koji očekuje i koji je u igri, a koji zasigurno neće dobiti. 

 

Što se tiče dobitaka/gubitaka staro je pravilo kod svih kockarskih kuća da njih uopće ne interesuju jednokratni dobici i ulozi, makar oni bili i milionski. Zajednička želja svih kockarnica, lutrija i vlasnika igara na sreću je da stvore odane robove, koji će što je moguće dugotrajnije redovno igrati njihove igre. Sa druge strane, nije poznato da je i jedan dobitnik tih „basnoslovnih“ iznosa prestao sa tim igrama nakon što je jednom dobio srećku, a poznato je da je većina njih dobijeni novac izgubila na ovaj ili onaj način.

Stepeni ovisnosti o kockanju

Nema nikakve dileme da je kockanje jedan od drevnih i izuzetno destruktivnih poroka. Svako odavanje kockanju je slobodan pad za svakog čovjeka, bilo da se radi o djetetu, odraslom muškarcu ili starcu, te muškarcu ili ženi, bogatom ili siromašnom. Jedina razlika među kockarima jeste samo koliko će ko duboko pasti. S obzirom na to razlikujemo sljedeće kategorije kockanja:

Međutim, žalosno je što se problem kockanja nikada ne završava samo na tom poroku. Shodno tome, komorbiditet kod kockara je pravilo, a ne izuzetak. Uz patološko kockanje, gotovo u pravilu se javlja i neki drugi psihički poremećaj, a to su najčešće:

–       Bolesti ovisnosti (25-63%):

–       Anksiozni poremećaji (10-35%),(često su to opsesivno-kompulzivni poremećaj i socijalna fobija).

–       Hiperaktivni poremećaj i poremećaj pažnje30 % (ADHD – Attention Deficit Hyperactivity Disorder), što je 2-3 puta češće nego u općoj populaciji .

Neki od poremećaja osobnosti javlja se u oko 20 do 90% slučajeva patološkog kockanja, a antisocijalni poremećaj u oko 14% slučajeva.

U rezimeu se može kazati da je zajedničko za sve vrste kocke i klađenja da u iluzornoj potrazi za „lahkim“ novcem svi kockari ugrožavaju svoj „realni“ novac, svoje mentalno, a kasnije i fizičko zdravlje, svoje vrijeme, svoje porodice i svoj ugled. Također smo vidjeli, iako postoje različite dubine problema kockanja, da je problem kockanja mnogo širi nego što je to „kockar“ spreman priznati i da uz kocku ide i čitav niz drugih štetnih pojava po pojedinca, njegovu porodicu i društvo u cjelini. Sada nam može biti mnogo jasnije zašto nam Allah, dž.š., poručuje: „O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su ogavne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili!“(El-Maida, 90)