Kad sam pisao prvu postratnu reportažu o Medžlisu IZ Bosanski Petrovac upoznao sam mladog imama Mirzeta ef. Spahića koji se već bio navikao na novu sredinu i davao zamah obnovi infrastrukture Islamske zajednice. U privatnom životu tada je imao petero djece. Budući da je on iz Bužima, onda sam mu u šaljivom tonu istakao da on u vlastitoj kući ima – Peti korpus. Tad sam mislio da će dogurati i do – Sedmog, a ostao je samo na – Šestom. I sa šestero uzorne djece postao je paradigmom nataliteta u gradu pod Oštrljom. Helem, prošlo je podosta godina od tog našeg susreta, a Mirzet se gotovo i da nije promijenio. Ostao je mladolik i sa vedrom čehrom, onakav kakvog su navikli i prihvatili dobri domaćini Petrovčani. I ti vizuelni pokazatelji govore da efendiji Spahiću prija hava sa petrovačke visoravni kao i činjenica da je prihvaćen kao najrođeniji.
Iako nema svoju rijeku, čak ni oveći potok, Bosanski je Petrovac zdrava sredina za življenje. Njegova je okolina bogata šumskim resursima, plodnim poljima i pašnjacima, koji daju odlične uslove za razvoj drvne industrije, poljoprivrede i stočarstva. Ima dobrih ulova i za voćarstvo, a u narodu je uvriježeno mišljenje da u Bosanskom Petrovcu zriju najslađe autohtone bosanske šljive. Bosanski Petrovac ima izuzetne uslove za zimski i ljetni turizam.
Ako zavirimo u historijat ovog područja vidjet ćemo da su ga nastanjivali i Rimljani, i Turci, i Austro-Ugari. Tragovi njihovih civilizacija i danas postoje. Za vrijeme Drugog svjetskog rata nisu ga mimoišle četničke i ustaške falange, a partizani su u njemu imali Prvu zemaljsku konferenciju AFŽ i Prvi kongres ljekara partizana.
U posljednjoj, a nadamo se i zadnjoj agresiji na BiH, od 1992. do 1995. godine, srpske oružane snage porušile su sve gradske džamije, a sa džamije u izgradnji u Bjelaju odnesen je krov. Porušene su na početku agresije, a obnovljene su ovim redom: Donji Bišćani – 1997., Srednji Bišćani 1999., Gradska džamija 2003., u Bjelaju 2006. godine. Od priloga džematlija obnovljene su gradske džamije. Najstariji Perovčani sa vidnom nostalgijom prisjećaju se Čaršijske džamije koju su uklonile komunističke vlasti. Ubijena su 64 Bošnjaka civila, a ostali Bošnjaci su protjerani.
Prema rezultatima popisa stanovništva BiH 2013. na području općine Bosanski Petrovac danas živi 3179 Bošnjaka.
Medžlis IZ Bosanski Petrovac spada među manje medžlise na području Muftijstva bihaćkog i Rijaseta. Ima pet džemata i pet džamija. Gradski džemati su Gradska džamija, Donji Bišćani i Srednji Bišćani. Prigradski džemat je -Rašinovac, a seoski – Bjelaj.
U tri gradske džamije postoje aktivni imami. U Gradskoj džamiji imam je već spomenuti Mirzet ef. Spahić, u Donjim Bišćanima Rašid ef. Hušidić, a u Rašinovcu Irfan ef. Aldžić. U ostale dvije džamije za ramazan i džume angažiraju se honorarni imami. U Srednjim Bišćanima je Alem ef. Jaganjac, profesor islamske vjeronauke, a u Bjelaju Halid ef. Bobić. Bosanski Petrovac ima još uleme. Ermin ef. Hromadžić, mještanin, predaje vjeronauku. Već treći mandat predsjednik je Džematskog odbora Gradske džamije. Meho ef. Zenković predaje vjeronauku u srednjoj školi. Dolazi iz Sanskog Mosta. Medresu su završile sestre Amra i Adaleta Spahić, kćerke Mirzeta ef. Spahića.
Sve džamije osim Gradske džamije imaju imamske stanove. Glavni imam stanuje u vlastitoj kući. Vakufskih objekata izvan džamije nisu imali ni prije agresije na BiH. Imaju nekretnine u parcelama. Uz pomoć tadašnjeg načelnika općine, a danas predsjednika Medžlisa Midhata Hibića u posjed Islamske zajednice vraćen je vakuf na kojem je sagrađen Gradska džamija.
O ostalim aktuelnostima iz Medžlisa efendija Spahić kaže: „Imamo novčanu dotaciju Rijaseta za koju nas je Muftijstvo bihaćko kandidiralo. U obnovi džamija imali smo veliki angažman džematlija i petrovačkih privrednika. Ne bih nikoga posebno izdvajao. Privrednici nas uvijek pomažu. Umjesto četeresnice i tevhida ljudi uplate za održavanje Gradske džamije, a imam petkom pred džumu prouči dovu. U osnovnoj školi imamo 330 bošnjačkih učenika i gotovo svi oni pohađaju vjeronauku. U četiri džemata na islamskoj pouci imamo oko 80 djece. U srednjoj školi, nažalost, opada broj učenika. I natalitet je u opadanju. Primjera radi, do sada je u ovoj godini bilo tridesetak dženaza, a rođeno je tek 5-6 beba. Ima i okorjelih neženja.“
Cijeli tekst u printanom izdanju od 1. jula