Hasan Hasanović: Govor Istine je misija

Date:

Kustos Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari Hasan Hasanović uspio je preživjeti Genocid i doći do Nezuka u julu 1995. godine. Njegov otac Aziz i brat blizanac Husejn nisu uspjeli. Uhvaćeni su na tom putu i ubijeni u Pilicama zajedno sa 500 drugih Bošnjaka.

Njihove posmrtne ostatke Hasan je pronašao u masovnim grobnicama u Kamenici i Snagovu te ukopao u mezaristan Memorijalnog centra 2003. i 2005. Od 2009. radi kao kustos Memorijalnog centra. Njegov historijski narativ izaziva poseban interes posjetilaca akademske zajednice iz cijelog svijeta koji često od njega traže da svoju priču prezentira i na njihovim univerzitetima i drugim institucijama koje koriste lekcije Srebrenice za suočavanje sa izazovima današnjice.

Njegovi memoari Preživjeti Srebrenicu, objavljeni 2016. na engleskom jeziku, ove godine izlaze u drugom proširenom izdanju. Krajem protekle godine knjiga Glasovi iz Srebrenice, čiji je koautor sa prof. dr. Ann Petrila, izazvala je veliku pažnju javnosti.

Razgovarala: Ajša Hafizović-Hadžimešić

IIN Preporod: Izlazak knjige Glasovi iz Srebrenice na engleskom, čiji ste koautor sa prof. Ann Petrila, izazvala je pažnju javnosti, naročito nakon vijesti da je stigla i do novog američkog predsjednika Joea Bidena.

Hasanović: Da, hvala Bogu knjiga je dospjela u ruke novog predsjednika Joe Bidena što mi je izuzetno drago. Pet godina sam sa prof. Ann Petrila sa Univerziteta Denver u Sjedinjenim Državama radio na ovoj knjizi koja je, ustvari, naučno-istraživačko djelo.

Izdavač je američka izdavačka kuća MCFarland iz Sjeverne Karoline. Knjiga je nedavno objavljena na engleskom pod naslovom Voices from Srebrenica: Survivor Narratives of the Bosnian Genocide.

Prva promocija je održana virtuelno u organizaciji Memorijalnog centra Srebrenica i Univerziteta Denver iz SAD. Promotori su bili profesorica Ann Petrila, direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić, dekanesa Univerziteta Denver Amanda Moore McBride, i ja.

Ideja o nastanku ove knjige rodila se prije gotovo sedam godina kada sam s prof. Petrila i zajedno sa majkama Srebrenice posjetio Dom kulture Pilice gdje je ubijen i moj otac zajedno sa više od 500 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Na knjizi smo radili pet godina. Obuhvatili smo više segmenata Genocida u Srebrenici: historijski narativ, činjenički narativ, lične priče preživjelih, pitanja Haškog tribunala i drugih koji potvrđuju činjenice o počinjenom Genocidu. Bavili smo se i tematikom kao što je trauma, PTSP i drugim u cilju što bolje edukacije ljudi o ovim problemima.

Naredna promocija ove knjige je 25. marta u Muzeju Holokausta Illinois Chicago, virtuelno naravno, putem Zooma. Zatim, sredinom aprila na Univerzitetu Colorado i drugim.

Svaki put je to prilika da se govori o Srebrenici, da se govori o pričama Srebrenice, da se što veći broj ljudi educira o Srebrenici – svrha i jeste prije svega edukacija o Srebrenici i korištenje lekcija o Genocidu u Srebrenici u kontekstu izazova s kojim se danas suočavamo u cijelom svijetu.

Interes akademske zajednice

IIN Preporod: I Glasovi iz Srebrenice i Vaša prva knjiga Preživjeti Srebrenicu objavljene su na engleskom jeziku.

Hasanović: Da, početkom 2016. godini moje memoarsko djelo Preživjeti Srebrenicu/Surviving Srebrenica objavljeno je na engleskom jeziku u povodu 20 godišnjice Genocida. Knjiga je štampana u Glasgowu, uz pomoć škotske premijerke čije mišljenje o knjizi se nalazi na njenim koricama, te škotskog Međureligijskog vijeća, čija je direktorica uradila recenziju.

Promocija je održana i u Škotskom parlamentu. Ubrzo nakon toga je bila i promocija u Sjedinjenim Državama na jednom koledžu u državi Visconsin. Amfiteatar je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Ljudi su sjedili i na stepeništu, svuda gdje se moglo na neki način sjesti.

Na kraju mog izlaganja amfiteatrom se prolomio petnaestominutni aplauz, a onda su mi postavljali brojna pitanja o Genocidu u Srebrenici.

Ubrzo nakon toga knjiga je prevedena na italijanski jezik. Promocija je bila u Veroni. Bilo je oko 700 studenata na toj promociji. Nikada prije toga nisam vidio veći amfiteatar od tog u Veroni. Imao sam više promocija u Italiji po srednjim školama i to je zaista bilo izuzetno lijepo organizovano – imalo je veliki odziv.

Kasnije je knjiga prevedena na holandski i objavljena u Belgiji. Promocija je bila u Flamanskom parlamentu u Briselu, zatim u biblioteci u Antverpenu i u Amsterdamu. U Holandiji i Belgiji je najveće interesovanje za ovu moju knjigu, pogotovo u Belgiji. Trenutno je u pripremi izdanje na njemačkom jeziku. Biće i na turskom i na francuskom jeziku. Pandemija je malo usporila te procese.

U isto vrijeme radim sa starom ekipom iz Škotske, Međureligijskim vijećem, na drugom izdanju mojih memoara na engleskom. Ovaj put sam to proširio. Ubacio sam dosta historijskog konteksta kao i odgovore na pitanja koji meni kao kustosu Memorijalnog centra postavljaju posjetioci izvana tokom držanja historijskih časova. Očekujem to drugo izdanje do kraja godine na engleskom jeziku ponovo u Škotskoj.

IIN Preporod: Postali ste poznati kao predavač u obrazovnim ustanovama širom svijeta o lekcijama o Genocidu.

Hasanović: Da, imam dosta poziva za ta predavanja, zajedno sa ovim vezanih za promocije knjiga. U početku su to bili pozivi iz evropskih zemalja, a onda su počeli pozivi za predavanja i van Evrope. Pozvan sam da to radim u Sjedinjenim Državama.

Bio sam zaista na velikom broju univerziteta tamo. Održao sam predavanja u velikom broju škola u Velikoj Britaniji za preko 3.000 učenika. Također sam moju priču imao priliku da govorim i u najopasnijem zatvoru u Glasgowu pred dvije grupe zatvorenika. Drago mi je da sam imao priliku da to radim. To mi je bilo jedno novo iskustvo.

U aprilu prošle godine sam trebao da održim predavanja na sedam univerziteta u Sjedinjenm Državama. Trebao sam držati predavanje i na jednoj od najprestižnijih konferencija o sprječavanju genocida, ali je pandemija koronavirusa to preselila na online predavanja.

Otkako je počela pandemija ne znam tačan broj, ali zasigurno veliki broj predavanja sam imao putem video linka, sa univerzitetima iz Sjedinjenih Država i Velike Britanije: Univerzitet Gloucestershire, Univerzitet Denver, Univerzitet u Tenesiju, John Hopkins Univerzitet, Američki univerzitet u Briselu, zatim za škole, nevladine organizacije, za Evropsku komisiju i druge. Uglavnom, to ide. U najvećem broju to su univerziteti, a onda dolaze poznate organizacije za ljudska prava koji zatraže da se obratim u povodu nekih događaja koje oni organizuju.

Kurs engleskog jezika u Srebrenici tokom opsade

IIN Preporod: Dajete veliki doprinos širenju istine o genocidu u Srebrenici van Bosne i Hercegovine. Vaše znanje engleskog jezika Vam u tome pomaže kao nužno sredstvo. Gdje ste učili engleski?

Hasanović: Znao sam da je poznavanje tog jezika važno. Engleski sam počeo učiti u Srebrenici. Pohađao sam kurs engleskog jezika.

IIN Preporod: Prije rata?

Hasanović: Ne. U toku rata. Tokom 1993. i 1994. godine.

IIN Preporod: Ko je tada u Srebrenici držao kurs engleskog jezika?

Hasanović: Prvo je to radio Meho iz Nove Kasabe, koji je, inače, bio moreplovac. Znao je nekoliko svjetskih jezika, više od četiri zasigurno.

Nakon njega kurs je držao Muhamed – oficir JNA koji je služio u Zagrebu, i to je zaista radio izuzetno uspješno. Kod njega sam dobio dobru osnovu. I onda je došao juli 1995. Preživio sam i ponovo krenuo u školu.

Kada je potpisan Dejtonski sporazum, radio sam po ugovoru nekoliko godina za jednu kompaniju koja je pružala logistiku američkoj vojsci. To mi je najviše pomoglo da usavršim taj jezik.

IIN Preporod: Kada ste počeli raditi u Memorijalnom centru Srebrenica?

Hasanović: Po završetku fakulteta u Sarajevu 2. februara 2009. Dok sam još studirao raspitivao sam se kako da dođem do tog posla. Znao sam engleski jezik, razumijem našu prošlost, znao sam da bih mogao doprinijeti ovoj misiji. U mojoj podsvijesti je bila zacrtana ta ideja da to trebam raditi i tako se i desilo.

Kada sam ukopao, prvo oca Aziza 2003, pa brata blizanca Husejna 2005, bilo mi je teško, nisam mogao ni zamisliti da ću moći ovo raditi. Nisam vjerovao da ću imati psihičke ni fizičke snage za to iako je želja bila jaka. I hvala Bogu četiri godine kasnije to se i desilo, počeo sam tu raditi.

U početku je zaista bilo teško. Sjećam se tih prvih historijskih časova koje sam držao i domaćim i stranim posjetiocima. Još pamtim koliko je to meni bilo teško – to ponovno proživljavanje svega što sam prošao. U momentima sam mislio da neću moći dalje, ali je uz Božiju pomoć to kasnije postalo lakše.

Vremenom sam stekao iskustvo. Ljude je zanimalo to što sam govorio i ja sam, shvaćajući svoju ulogu, počeo uspostavljati kontakte, njegovati ta poznanstva sa posjetiocima koji su imali želju da prenesu lekcije iz Srebrenice u svoje sredine. Centar u to vrijeme nije tome bio posvećen. Pokušao sam to raditi kao pojedinac, uspostavljao sam tu mrežu prijateljstava s posjetiocima i vremenom počeo dobivati pozive za održavanje predavanja. Vremenom se to sve više i više širilo i ja sam išao širom svijeta da pričam o Genocidu u Srebrenici, o onome što sam preživio. To je ljude veoma interesovalo.

Cijeli intervju možete pročitati u printanom ili digitalnom izdanju IIN Preporod.

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related