Je li vrijeme da počnemo razmišljati o sigurnosti naših džamija?

Date:

Sigurnost džamija, Preporod - Je li vrijeme da počnemo razmišljati o sigurnosti naših džamija?Ilustracija: Prijedlozi za sigurnost džamija iz Ujedinjenog Kraljevstva

Posljednjih godina evidentan je porast napada koji se mogu povezati sa antimuslimanskim sentimentom i islamofobijom. Uspon nasilne radikalne desnice u prvi plan je gurnuo terorističke i napade iz mržnje čije su žrtve muslimani.

U martu 2019. britanski The Guardian je pisao o tome kako je broj antimuslimanskih napada iz mržnje koji su prijavljeni širom Britanije porastao za 593% samo u sedmici nakon što je bjelački supremacist izvršio pokolj nad vjernicima u dvije džamije na Novom Zelandu.

Ovi podaci su dostupni, između ostalog i zato što je Ujedinjeno Kraljevstvo razvilo odlične programe prijavljivanja i evidentiranja takvih incidenata. Možda je jedan od najpoznatijih takvih projekata od kojih bi se moglo učiti, ali i čije iskustvo bi se moglo prenijeti i na druge države je onaj nazvan „Tell Mama”. Kroz ovaj projekat, ali i brojne druge, tamošnja muslimanska zajednica je učinila veoma puno u educiranju svojih članova o tome kako prepoznati takve napade, kako ih prijaviti i kako se nositi sa fenomenom.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je na ovom planu poduzela tek prve korake. Formirana je Komisija za slobodu vjere koja priprema godišnji izvještaj koji evidentira i takve napade, Ilmijja je sa Misijom OSCE-a u BiH organizovala više seminara za obuku imama o tome kako postupati u slučajevima napada iz mržnje, a razmatra se i mogućnost usvajanja Protokola o postupanju u slučajevima napada i zločina iz mržnje na predstavnike, pripadnike, institucije ili objekte Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Muslimanski mehki ciljevi – džamija, žene, djeca

U ovom kontekstu posebno je značajno primijetiti kako se kao posebna meta radikalnog desničarskog nasilnog ekstremizma sve češće javljaju, naročito u Evropi i Sjevernoj Americi, džamije i islamski centri. U Bosni i Hercegovini napadi na vjerske objekte još uvijek predstavljaju ozbiljan izazov, iako su nastojanja Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini da se nakon svakog napada na sakralne objekte izađe sa zajedničkom osudom doprinijela tome da se broj takvih napada u nekoliko zadnjih godina smanji.

Ali napadi kojima smo svjedočili u posljednje vrijeme, naročito brutalnost koja je iskazana u napadu u Christchurchu ukazuju na to da takvi napadi više nisu samo slučajevi skrnavljenja prostora nego da se radi o ozbiljnim terorističkim napadima koji smišljeno idu ka tome da uzrokuju što veći broj smrtno stradalih. Stručnjaci koji prate ovaj fenomen ukazuju na to da se u Evropi, ali i svijetu rađa, nova vrsta nasilnog ekstremizma i jedan teroristički pokret koji sve češće zagovara targetiranje „muslimanskih mehkih ciljeva“, širom svijeta. Strašno je bilo slušati kako je terorista iz Christchurcha na svojoj listi meta imao i muslimanski vrtić koji je planirao napasti prije nego što je zaustavljen. Također su stravični uvidi u razgovore koje pripadnici neonacističkih i radikalnih skupina vode u zatvorenim forumima na tzv. dark netu, a u kojima planiraju buduće napade na ono što smatraju da su simboli islama i muslimana, od nargila barova do džamija.

U jednom takvom razgovoru u koji su uvid imali eksperti iz sigurnosnog sektora jedan od ideologa daje savjete budućim napadačima da kada napadaju džamije ciljaju one prostorije u kojima klanjaju žene „jer su oni uvijek zatvoreni, nemaju posebne izlaze i manja je vjerovatnoća da će se neko suprotstaviti napadaču“.

Ekstremisti idu tako daleko da napadima na džamije žele povećati procjenu rizika za te objekte kako bi napravili finansijski teret džematima da moraju skuplje plaćati obavezno osiguranje u nekim zemljama kako bi ih na taj način zatvorili. Pretvaranje džamija u sigurnosne rizične objekte poskupljuje i osiguranje objekata, čak i parkinga koji se nalaze u njihovoj blizini, zbog čega će biti sve teže dobivati saglasnost lokanih zajednica za otvaranje novih džamija.

Zato je legitimno zapitati se je li vrijeme da počnemo ozbiljno razmišljati o sigurnosti džamija u domovini, ali i dijaspori. Naravno da o tome razmišljaju nadležni u Islamskoj zajednici ali i državama u kojima se te džamije nalaze.

(…)

Kako odgovoriti na sigurnosne izazove?

Zato odgovor na sigurnosne izazove treba biti oblikovan uz konsultaciju stručnjaka. Jer eksperti upozoravaju da pretjerana budnost ne samo da ne može biti odgovor na sigurnosne izazove, već može stvoriti osjećaj nesigurnosti kod ljudi ili ih čak obeshrabriti u dolasku u džamijske prostorije. Bitno je da se svijest kod ljudi podiže na nivo da su oprezni, ali se sigurnost objekata postiže drugim mjerama. Danas neke nacionalne države u Evropi vjerskim zajednicama nude takvu vrstu obuke. Nedavno sam sreo jednog britanskog muslimana koji vodi privatnu agenciju koja nudi takve usluge džamijama.

Sve mjere jačanja sigurnosti džamija moraju biti dio ukupne strategije društva za jačanje opće sigurnosti. Bilo kakvo samoinicijativno poduzimanje sigurnosnih mjera može biti opasno i kontraproduktivno, a time se i lokalnim i državnim vlastima šalje pogrešna poruku. Zato neke od mjera koje se predlažu u specijalističkoj obuci ili priručnicima za sigurnost džamija jeste da se takve mjere poduzimaju zajedno sa lokalnim vlastima i predstavnicima državnih sigurnosnih organa. Potrebno je da svaki džemat ima jednu ili više osoba koje će biti zadužene za kontakte sa predstavnicima lokalne vlasti i policije. Oni trebaju imati brojeve telefona odgovornih u policijskim strukturama. Većina evropskih država ili onih u Sjevernoj Americi imaju dobro razvijene programe policije u zajednici, odnosno pojedince obučene za rad u zajednicama. I u nekim policijskim organizacijama u Bosni i Hercegovini implementirani su takvi programi tako da se i tamo može osloniti na „policajce u zajednici“.

(…)

Najgore što se može uraditi jeste da se među vjernicima širi panika pod izgovorom da ih se poziva na oprez ili da se o ovim izazovom ne bavi ili se on ignoriše. Zato je legitimno još jednom zapitati se: Je li vrijeme da se na sastancima džematskih odbora, krovnih organizacija i redovnim savjetovanjima, kako u domovini tako i dijaspori, ovim pitanjem počne baviti profesionalno i sistematski i u okvirima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

(…)

Autor: Muhamed Jusić/Preporod

Cijeli tekst možete pročitati u printanom i digitalnom izdanju Preporoda.

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related