Kćerka Muhameda Alija za Preporod.info: Došao je opremljen kao vojnik s umom i duhom da bi izvršio svoju misiju

Date:

“Ljudi su me uvijek pitali šta ću raditi kada se povučem iz boksa. Moj odgovor je isti kao i prije: tokom moje bokserske karijere, vi niste vidjeli pravog Muhameda Alija. Sve što ste vidjeli bilo je malo boksa i malo show programa. Moj pravi posao počeo je nakon bokserske karijere“, riječi su Muhameda Alija, jednog od najvećih boksera svih vremena.

Ako bi se na neki način mogla opisati ličnost o kojoj govori jedna knjiga, onda bi to mogle biti njene riječi jer uvijek opstaju zapisane, pronose se u vremenu i prostoru, žive i bivaju prihvaćene, dalje zapisivane, prenošene. Riječi su alat kakav može promijeniti svijet, a misli i ideje prenesene u knjizi misijski su zadatak.

Muhamed Ali, rođen kao Cassius Marcellus Clay Jr., rođen je u Louisvillu, Kentucky, Sjedinjene Američke Države 1942. godine. Prema mnogim procjenama najbolji je bokser 20. stoljeća. Svoje ime koje je po rođenju nosio odlučuje promijeniti neposredno nakon osvajanja nove titule kada je javno prihvatio islam te se pridružio grupi pod nazivom Malcolm X koja je zapravo predstavljala simbol borbe crnačkog stanovništva protiv ropstva zbog čega je odbio poziv da s vojskom ode u Vijetnam te tada stupa u sukobe sa vladom Sjedinjenih Država.

Kada je među prvima počeo prakticirati tehniku boksanja neki su kazali kako to radi stilom leptira koji brzo leti oko protivnika, a da potom ubada kao osa. Muhamed Ali je svoje ime počeo graditi od najranijih dana, još od vremena osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1960. godine u Rimu nakon čega je stekao naslov prvaka u profesionalnom boksu.

Patio je od Parkinsonove bolesti, no uprkos tome je i tada u javnosti odavao snažan dojam, nekad velikog i snažnog borca, čovjeka koji je promijenio svijet u kojem je živio. Umro je 2016. godine u Arizoni. Iza sebe je ostavio devetero djece; sedam kćerki i dva sina.

Da njegov život, lik i djelo neće biti zaboravljeni, svjedoči i rad njegove kćerke Hane Yasmeen Ali koja je danas poznata kao autorica brojnih radova i knjiga, a njeno pisanje je u najvećem obimu posvećeno životu njenog oca. Do sada je objavila nekoliko knjiga poput „Kod kuće sa Muhamedom Alijem“ i „Više od heroja“.

Jedna od knjiga koja je sada dostupna i čitateljima u Bosni i Hercegovini je autobiografska knjiga Muhameda Alija, „Duša leptira“ čiji je izdavač Slovo bosansko. Knjigu je s engleskog jezika preveo Ahmed Šečunović koji je ujedno i glavni i odgovorni urednik, a obiluje brojnim tekstovima, stihovima i fotografijama koje dočaravaju borbe, nadanja, slavne trenutke i sjećanja ovog velikog čovjeka. Lekturu i korekturu knjige potpisuje Hamza Ridžal a dizajn i tehničko uređenje Samir Kamenjaš.

Cassius Marcellus Clay Jr. volio je biti Muhamed Ali

Muhamed Ali je, između ostalog, u svojoj autobiografiji napisao da želi ostati upamćen kao čovjek koji se zalagao za svoja uvjerenja, kao čovjek koji je želio ujediniti sve ljude kroz vjeru i ljubav. Njegova kćerka, Hana Yasmeen za Preporod.info prisjeća se svoga oca kao velikog borca i prijatelja.

– Kada sam odrastala ljudi su mi govorili „Bože, kako imaš divnog oca.“ Zapravo to sam znala jer sam živjela s njim i dobro je znati kako je njegovo srce bilo velikodušno, bio je voljen i istinski je volio ljude. Volio je biti Muhamed Ali i tu je odgovornost ozbiljno na sebe preuzeo. Volio je kazati da kada te ljudi pogledaju, ti si uzor i lider, sviđalo se to tebi ili ne. Ljudi koji su činili zajednicu muslimana su mu značili mnogo i žalostilo ga je i vrijeđalo to što je bilo mnogo krivih tumačenja islama. A jedan od njegovih ciljeva bio je širiti istinu o islamu, da je to religija mira i ljubavi, kako predstavlja jedan lijep i uređen način življenja – kazala je Hana Yasmeen.

Dodala je da je volio ljude, želio je da mu priđu i vide ga te je to i jedan od razloga zašto su ga ljudi smatrali šampionom.

– On je iskreno volio biti Muhamed Ali, ulicom je hodao slobodno, imao je nadu. Neki su mislili da se s tim rodio ali je on cijeli svoj život živio s nadom. Nosio je velike probleme kroz život; svaki dan mu je bio lekcija. Mnogi ljudi ipak okrenu leđa od Boga, proklinju i pitaju se „zašto se to meni dešava“ kada nešto krene po zlu, no to je dio života i on je upravo iz svega izvlačio lekcije. Znate, jedan od najljepših komplimenata koje sam čula o mom ocu mislim da je došao od Dicka Gregorya i on je kazao ovako nešto:“Ako bi ljudi iz svemira došli na Zemlju, a mi im trebamo dati jednog predstavnika vrste koji voli, prašta, sve naše snage, sve naše fizičke sposobnosti, humore, talente – to bi bio Muhamed Ali – govori Hana Yasmeen.

Njen otac bio je borac i van ringa: za prava crnaca, za islam, za ljude. Hana kaže kako su poruke njegove borbe i danas primjenjive.

– Uvijek će biti zato što predrasude nikada neće stati, zato što ljudi počinju kriti ono što nije prihvatljivo od strane većine ljudi u svijetu. I sve dok imamo religije, drugačije društvene klase, etnicitete, vjerovanja, kulture, sistem će uvijek naći način da predrasude postoje. Moj otac je snažno vjerovao da moramo napraviti istinsku promjenu, naravno da prije toga moramo gledati prema sebi, ali najvažnije je to da se treba raditi o budućim generacijama koje će sutrašnjicu učiniti drugačijom. Neki ljudi i dalje nažalost dišu mržnju, diskriminaciju, djeca odrastaju i postaju odrasli i tada čine to isto – kaže Hana Yasmeen.

Ono što je važno za građane Bosne i Hercegovine jeste da je on početkom 90-ih godina prošlog stoljeća održavao otpor Bosne i Hercegovine agresiji. Nažalost, danas je u Bosni i Hercegovini prisutna najveća politička kriza nakon agresije.

Nisam u potpunosti upoznata sa situacijom, ali ću kazati kako promjena uvijek dolazi s otporom; treba stajati uz svoje principe, s poštovanjem i čašću i treba težiti ka tome da nikoga ne povrijedimo. Život treba živjeti, treba biti pozitivan. Trebamo znati da živimo u vremenu, odnosno historijskom momentu u kojem dolazi promjena. Treba stoga biti ponosan jer smo dio toga, uz nadu da ćemo napraviti nešto bez obzira kroz kakve borbe ljudi prolaze ali i ljudi u vašoj državi – objašnjava.

Bokserski ring kao mjesto borbe za prava čovjeka

Autobiografska knjiga „Duša leptira“ sada je dostupna čitateljima u Bosni i Hercegovini, a tim povodom Hana Yasmeen kaže kako je tu knjigu napisala zajedno s ocem jer je on imao mnogo definirajućih momenata u životu koji su mu pomogli da postane to što jeste.

– Smatrao je da je važno dati svaki autogram jer to nikada nije mogao odbiti. Tu se sjeća i incidenta koji se desio još kada je bio dječak i kada je satima čekao da bi dobio autogram Sugara Reya Robinsona prije samih Olimpijskih igara, i kada je izašao kazao mu je kako za to nema vremena. Tada je sebi kazao da će kada odraste i postane poznat potpisati svaki autogram. Davao je stoga sve od sebe; sate je znao provesti razvrstavajući pamflete i znajući da će narednog dana doći na aerodrom gdje će ga dočekati gomila ljudi. Želio je da svaka osoba dobije njegov potpis, a bilo bi stotine ljude koje bi ispoštovao – prisjeća se.

Ono što je ispisano na jednoj od stranica knjige stihovi su pod naslovom „Bog blagoslovio cijeli svijet“. Tu piše: “Možda će doći i dan, kad umjesto “Bog blagoslovio Ameriku” ili neku drugu zemlju, svi zajedno kažemo “Bog blagoslovio cijeli svijet”. Hana Yasmeen kaže kako je upravo ova misao donekle odredila njegovu borbu za sve ljude i nacije.

Borbe se dešavaju širom svijeta. Moj otac je bio heroj koji je zauzimao svoj stav, imao je platformu na kojoj je djelovao i svoje ime; stoga su ljudi mogli pratiti njegove borbe, istupanja, zalaganja. Dakle te borbe se dešavaju širom svijeta. I onda vidite kako ljudi često kažu „Bog blagoslovio ovu religiju, onu naciju i slično“. Kao što sam to ranije spomenula, svako će naći nešto što će ga odvajati od druge osobe i imat će predrasude na temelju obrazovanja, na temelju toga koliko novca imate, šta radite, kojoj religiji i naciji pripadate. Ljudi jednostavno pronađu način i stoga je važno da umjesto „Bog blagoslovio ovaj grad, ulicu, državu“ kažemo „Bog blagoslovio cijeli svijet“, jer svi nekako u njemu živimo – kaže Hana Yasmeen.

Jedna od ideja bokserske karijere Muhameda Alija jeste da postane svjetski prvak u teškoj kategoriji kako bi mogao izaći u javnost i kazationo što misli. On je želio da se izdigne dovoljno visoko kako bi ga ljudi jasno čuli. On je i kazao da sve njegove borbe imaju svrhu.

– Da je i on sada ovdje i on bi vam kazao da je uspio, zato što je uvijek volio inspirisati ljude, volio je biti uzor svojima, ali i svim ljudima, pomoći nekome i dati nadu i uputu na životnom putu, učiniti ljude sretnima i pomoći im da vide osmijehe na svojim licima. No, Muhamed Ali nikoga nije osuđivao ili sudio o nekome, on je nastojao tražiti ljepotu u onome što je našao i to mu je pomoglo i dalo životnu nadu. Kao osoba je bio skroman i to je nekako toliko kontradiktorno jer je bio samouvjeren i hrabar, borio se za prava crnaca, borio se za to koliko je i bio skroman. U životu nikad nije mislio da će biti toliko poznat i uvijek je bilo zanimljivo da je poput djeteta gledao sebe i svoje borbe. Iako je dobio Parkinsonovu bolest, to mu je ipak dato od Boga kako bi pokazao ljudima ali i nama kako nije superman. To je život, toliko je dragocjen da ga cijelog moramo proživjeti – prisjeća se ideala za koje je živio njen otac.

Knjiga „Duša leptira“ prati njegove rane godine, srednju dob i sadašnje trenutke na njegovom životnom putovanju.

U knjizi je mnogo poruka. Rekla bih samo da treba imati ljubaznost i oprost jer niko nije savršen i ljudi će uvijek praviti greške. Mnogo se stvari dešava u svijetu pa je važno pronaći unutrašnji mir jer treba znati oprostiti i biti blag, ali i imati toleranciju prema ljudima – zaključuje Hana Yasmeen.

(Kerim Sefer/Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related