Klanjana dženaza Asimu Korčiću, prvom komandatu 7. muslimanske brigade

Date:

Prvi komandant 7. muslimanske brigade, dobitnik najvećeg ratnog priznanja značke „Zlatni ljiljan“ i čovjek od povjerenja rukovodstva države Bosne i Hercegovine i starješina Armije R BiH pukovnik hadži Asim Korčić, preselio je na ahiret u utorak, 22.2.2022. godine nakon kratke bolesti.

U njegovom rodnom Bihaću, u četvrtak, 24.2.2022. godine održan je komemorativni skup u organizaciji Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja i odlikovanja „Zlatni ljiljan“ Grada Bihaća i udruženja vojnih penzionera. Pored njegove porodice, saboraca, starješina i prijatelja, na komemoraciji su se obratili u ime Medžlisa IZ Bihać Adis-ef. Skalić, unuka komandanta Korčića Nađa Memagić, saborac i prijatelj pukovnik Vahid Dervišić, ispred udruženje „Zlatni ljiljan“ pukovnik Rizvo Behrem, te komandant 17. krajiške brigade i lični prijatelj komandanta Korčića general Fikret Ćuskić.

– Dok sam bio na odsluženju vojnog roka u kasarni „Adil Bešić“ u Bihaću, moj prijatelj pukovnik Vahid Dervišić me je pozvao i rekao “Danas ću te odvesti da upoznaš jednog posebnog čovjeka.” Kada sam ga prvi put ugledao, a s obzirom da mnogo vremena provodim radeći sa ljudima, na njegovom licu sam vidio čehru dobrog i čestitog čovjeka i tada prije 22 godine i nakon toga me je svaki put uvjeravao da se radi o ljudskoj i moralnoj veličini. Naravno, govorim o komandantu hadžiji Asimu Korčiću – istakao je Adis-ef. Skalić.

Hadžija Asim Korčić je bio dijete grada Bihaća. Odrastao je uz lijepu i čistu rijeku Unu, što je na njega djelovalo na način da je uvijek tragao za čistinom vjere, morala, karaktera i dobrote.

– Njegov emanet i najveća snaga koju je imao jeste vjera u dragog Boga. On je nenametljivo, ali vrlo snažno tu snagu prenosio i na nas i ona je s nama i danas. Ono što je od nas uvijek očekivao jeste da poštujemo dragog Boga i da inspiraciju i snagu za sve naše potrebe uzimamo oslonjajući se na Allaha, dž.š. – rekla je njegova unuka Nađa Memagić.

Mnogo detalja iz života komandanta Korčića je otišlo s njim na onaj svijet, a skromnost i potpuna ravnodušnost prema čarima ovog svijeta ga je činila posebno velikim.

– Ljudski život vrijedi onoliko koliko čovjek učini dobra za druge ljude. Po tome ga vrednuje historija, a po tome će ga i Bog Dragi vrednovati. Sretni su oni ljudi koji budu na strani borbe za dobro protiv zla, borbe za pravdu protiv nepravde, borbe za istinu protiv laži, borbe za dostojanstvo svih ljudi. Hadžija Asim je bio od tih ljudi. Oni koji su bili s njim oni su ga voljeli, a ostali su ga sigurno izuzetno poštovali. Osobina velikih ljudi jeste da ne govore o svojim uspjesima i velikim zaslugama. Nikada od njega niste mogli čuti o njegovim velikim zaslugama i bitkama i to je osobina velikih ljudi, jer samo veliki ljudi znaju da velike stvari samo Gospodar može vrednovati na pravi način, a ljudi to nikada ne mogu učiniti – poručio je pukovnik Vahid Dervišić.

Hadžija Asim Korčić je volio svoj Bihać i svoju Krajinu. Pokušao je da se odvoji od nje i nastavi život negdje drugo, ali nije uspio. Odlazio je i dolazio u nju, te bio njen autentični predstavnik cijelo vrijeme. Odmah nako oslobađanja dolazi u Krajinu i postaje dijelom komande petog korpusa.

– Velike zasluge pripadaju komandantu Korčiću nakon prestanka oružane agresije na našu domovinu. Jedan je od osnivača Tehničkog fakulteta i Univerziteta u Bihaću, te prvi predsjednik Upravnog odbora Univerziteta u Bihaću. Dao je svoj nemjerljiv doprinos u razvoj sporta na ovim prostorima. Bio je profesionalni fudbaler, a kasnije i trener s A licencom UEFA – kazao je pukovnik Rizvo Behrem, starješina 5. korpusa Armije R BiH.

Krajišnici su bili na svim ratištima u Bosni i Hercegovini i branili domovinu bez obzira što je nekima dom bio i po nekoliko stotina kilometara udaljenosti. Hadžija Asim je bio jedan od njih. U statističkim podacima stoji da nije izgubio niti jednu bitku koju je vodio kao komandant, niti ga je neprijatelj mogao pomjeriti niti za pedalj.

– Kada sam upoznao rahmetli hadžiju Korčića, poredio sam ga sa onim junacija iz pjesama na kojima sam i ja odrastao. Mnogo smo sjedili, razgovarali, planirali i djelovali zajedno i sihronizirano. Jedne prilike je izišao po odobrenju do Zagreba, međutim, krenule su borbe sa HVO snagama i onemogućeno mu je da se vrati. Čim mu je se ukazala prilika, iskoristio je sve svoje vrhunske vještine i došao je ponovo u srednju Bosnu. U međuvremenu su se vodile borbe, neki drugi ljudi imenovani na pozicije starješina, hadžija je uzeo snajper i kao običan vojnik otišao na liniju u okolini Viteza, gdje je nakon kratkog perioda i ranjen. Govorim o čistoti njegovog nijeta u borbi za Bosnu i Hercegovinu, da se izbori za opstanak Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine – rekao je general Ćuskić.

Nakon komemorativnog skupa, prisutni su se uputili pred Gradsku džamiju u Bihaću odakle je krenula dženaza prema Pokoju, mjestu klanjanja i ukopa. Imam džemata Pokoj Muhamed-ef. Veladžić je u svom obraćanju prije polaska istakao veliki značaj kojeg je imao hadžija Asim, ali i veliki gubitak kojeg svjedočimo njegovim odlaskom. Zahvalio se brojnim ljudima iz cijele Bosne i Hercegovine koji su došli na dženazu i tako ukazali posebno poštovanje prema onome što je radio rahmetli hadžija.

Prije samog klanjanja dženaze prisutnima su se obratili muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić i muftija travnički dr. Ahmed-ef. Adilović. Oni su govorili o njihovim iskustvima saradnje sa hadžijom Korčićem, te o njegovim vrlinama koje su ga krasile.

– Hadžiju Asima su krasile dvije posebne osobine; ljubav prema vjeri, koja se manifestirala u svim njegovim životnim kretanjima i ljubav prema domovini koju je dokazao kao komandant, ali i kao obični vojnik, u periodu agresije na našu zemlju. On je bio iznimno produhovljen čovjek. Zikrom je hranio svoju dušu i stalnim preispitivanjem korigovao svoje ponašanje – poručio je u svom obraćanju muftija Kudić.

– Kada je hadžija došao u našu jedinicu 1992. godine, stavio se na raspolaganje kao obični vojnik. Nije govorio da ima i vojno obrazovanje, ali nedugo za tim smo shvatili da ga njegovo znanje i hrabrost kandidiraju da bude lider. Odmah po formiranju 7. muslimanske brigade, on je imenovan za njenog prvog komandanta. Na današnji dan je kao prvi među jednakima predvodio jednu akciju na Galicama, gdje je u sred zime konopcima sa svojim vojnciima se uspeo na vrh litice i neprijatelju došao s leđa i porazio ga. O toj se akciji prepričavalo i u međunarodnim krugovima, a ona se desila na dašanji dan prije skoro trideset godina i na dan njegove dženaze – poručio je u svom obraćanju muftija Adilović.

Dovu na hatmu koju su proučili njegovi prijatelji i porodica je proučio njegov lični prijatelj hafiz dr. Džemail-ef. Ibranović, imam Šarene džamije u Travniku, a na dženazi je prisustvovalo nekoliko stotina ljudi i svih krajeva naše domovine Bosne i Hercegovine.

Počasna jedinica Oružanih snaga Bosne i Hercegovine je postrojavanjem i pucanjem u zrak odala počast i poštovanje komandantu Korčiću.

O komandantu Asimu Korčiću

Rođen je 1952. u Bihaću, gdje je završio osnovnu školu. Srednju vojno-zrakoplovnu školu završava u Sarajevu. Mašinski fakultet je završio u Mostaru. U međuvremenu, pored struke mašinstva, igrao je fudbal kao profesionalni igrač, a kasnije je čak stigao do A licence UEFA trenera u Njemačkoj. Prije izbijanja agresije na našu zemlju, aktivno se uključuje u formiranje patriotske lige i postaje čovjek od povjerenja tadašnjeg lidera Krajiških Bošnjaka dr. Irfana Ljubijankića. S druge strane, neposredno pred izbijanje agresije, po zadatku je otišao u Njemačku i nije se mogao vratiti u Bihać, te je upućen u srednju Bosnu. Priključio je sastavu MOS-a u Travniku, a nakon što je 18. decembra 1992. godine formirana 7. muslimanska brigada, za prvog komandanta te brigade je imenovan upravo hadžija Asim Korčić. Od prvog bataljona 7. muslimanske je proistekla 37. muslimanska brigada na čijem čelu je bio hadžija Korčić. Nakon formiranja 7. korpusa usko je sarađivao sa generalom Mehmedom Alagićem, koji ga je iznimno poštovao i volio. Njegova komunikacija sa vrhovnim komandantom i predsjednikom predsjedništva R BiH Alijom Izetbegovićem je bila direktna i bio je njegov čovjek od povjerenja, što je kasnije imalo ogromne benefite za Bosansku Krajinu. Priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1995. godine kao pripadnik 37. muslimanske lahke brigade 7. korpusa Armije RbiH.

Nakon završetka oružane agresije vratio se u svoj Bihać i bio u komandi V korpusa do 1996. godine kada je i demobilisan. Od tada do 2004. godine radio je kao direktor firme GTP. Nakon toga, pa sve do penzionisanja radio je kao asistent na Tehničkom fakultetu. On je osnivač Univerziteta u Bihaću, jer je sa još četvroticom ljudi predložio predsjedniku Aliji Izetbegoviću da se osnuje Univerzitet u Bihaću i na kraju je to i realizirano.

Iza njega je ostala supruga dr. Zemira, te dvije kćerke Elma i Alema i četvoro unučadi.

(Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related