Ljudska prava (su) unutar Božijih granica

Date:

Piše: Muhamed Velić

U demokratskim društvima ljudska prava su u samom vrhu ljestvice prioriteta ili zaštićenih stvari, gotovo svetinja. Ona su, zapravo, conditio sine qua non demokratskih društava i načela. Međutim, to je često mač sa dvije oštrice.

Po učenju islama, ljudska prava Bog daje čovjeku i pa su ona unutar Božijih granica. To su prava s kojima se čovjek rađa. Osim toga, prava koja čovjek samom sebi dodjeljuje, u izvjesnoj “bezgraničnoj” slobodi, ne računajući sada svekolike rezolucije i konvencije o temeljnim ljudskim pravima, su često anarhija i šteta za samog čovjeka te izazivanje nereda među ljudima, ali i u prirodi.

Uzvišeni Bog je u Svojoj Knjizi kazao: “To su Allahove granice, nemojte im se približavati!”, a na drugom mjestu kaže: “Oni koji prekrše Allahove granice, sami su sebi nepravdu učinili.”

Pod maskom ili iza paravana ljudskih prava čovjek je mnoge nepravde činio i nanosio štetu i sebi i drugima. Naravno, da ne bude zabune, islam itekako poznaje i priznaje ljudska prava, drži ih jako visoko na ljestvici svojih vrijednosti i svetinja, a njih su pet temeljnih – ljudskih prava: na život, vjeru, porodicu, imetak i čast. Učenjaci izvode još neka, ali ovih je pet bazičnih zbog kojih je dozvoljena i upotreba sile, odnosno svih legalnih i legitimnih sredstava da bi se ona odbranila.

No, šta se događa kada čovjek iza paravana ljudskih prava radi sve ono što nisu njegova prava ili, pak, ne trebaju da budu, a flagrantno krše te već spomenute Božije granice, za koje je Bog rekao da ih se čovjek drži podalje? Onda nastaje nered, naravno, a posljedice, kako smo kazali, trpe svi, čovjek ponajviše. Evo nekih primjera.

Čovjek je sebi dozvolio, naravno pod krinkom ljudskih prava i sloboda, da ima intimnu vezu s istospolcem, da muškarac može oženiti muškarca i žena ženu, itd. A Bog je rekao da je to kršenje Njegove granice. I šta se onda događa? Između ostalog, pojavljuju se bolesti poput side odnosno HIV virus za kojeg lijeka nema.

Takva je slična situacija i sa čovjekovom “slobodom” u konzumaciji svega i svačega, bolje rečeno, u žderanju, pri čemu se krše Božije granice. A kada čovjek jede i pije sve i svašta, prelazeći Božije granice, pojavljuju se bolesti i virusi, poput korona virusa, koji prijete pandemijom. Teološki možemo dodavati, naravno, još razloga tom svekolikom uzročno-posljedičnom lancu.

Konačno, ne tako davno, Miroslav Krleža je kazao: “Čovjeku se ne može ogaditi ono što može oploditi i ono što može pojesti!” Da, složit ćemo se uvjetno, jer kad čovjek pređe Božije granice onda mu se ništa ne može ogaditi. Zato što nema više osjećaja ni svijesti koja bi reagirala. Naravno, ni savjesti.

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o.

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related