Mostar: Prigodnim programom obilježena deseta godišnjica smrti hadži Esada Kojića

Date:

Prigodnim programom sjećanja Medžlis Islamske zajednice (IZ) Mostar, Karađoz-begova medresa i Muftijstvo mostarsko sinoć su u atriju Medrese obilježili desetu godišnjicu smrti hadži Esada Kojića, predratnog, ratnog i poratnog predsjednika Odbora IZ-e Mostar.

O životu, djelu i doprinosu rahmetli Esada Kojića na očuvanju, zaštiti vakufske imovine i predanom radu u svim organiziranim segmentima djelovanja Zajednice govorili su aktualni predsjednik Medžlisa Džafer Alić, mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović i Hasan Eminović.

 – Rahmetli Esada Kojića su krasile temeljne vjerničke osobine poput, istrajnosti, iskrenosti, požrtvovanosti, posvećenosti, jasnoća cilja kojem se teži i pedantnost u poslu koji radi – istakao je muftija Dedović.

Podsjetio je da je  Kojićev rad  stručno valoriziran kroz izradu magistarskog radnje koju je muftija uradio i odbranio na Fakultetu islamskih nauka (FIN).

 – Esad Kojić je bio čovjek s vizijom. Odlično je razumio šta znači vakuf za Islamsku zajednicu. Taj fond je presudan za njen rad, planiranje i razvoj. Dobro je procjenjivao sredinu u kojoj živi i kako održati IZ- na  “svojim nogama”, da ne bude ovisna ni o kome. Sretna je okolnost da jedan takav čovjek devedesetih godina dođe na čelo IZ – kazao je muftija.

Rahmetli Esad Kojić je dao nemjerljiv doprinos u popisu, evidentiranja vakufa i pripremi podataka za njihov povratak Islamskoj zajednici, što je učinjeno odlukom Skupštine Opštine (SO) Mostar, najprije 1995., a potom i 1997. godine.

– Zahvaljujući tim činjenicama, danas, 20 i više godina poslije, vidimo koliki su to benifiti za našu Zajednicu, što nije bio slučaj u drugim sredinama u Bosni i Hercegovini – naglasio je muftija, dodajući da su na tim osnovama kasniji sazivi Izvršnog odbora (IO), a ponajviše dugogodišnji predsjednik Ramiz Jelovac, dalje, kroz brojne projekte, izgrađivali dostojanstvo Zajednice u procesima revitalizacije i unaprjeđenja vakufa.

– Značaj sjećanja na Esada Kojića je veoma važan zbog novih generacija i našeg odnosa naspram velikih ljudi i njihovih velikih djela – zaključio je muftija.

Doprinos Esada Kojića IZ-u, kako je to istakao aktuelni predsjednik MIZ Mostar Džafer Alić, najljepša je lekcija i motivacija svim društvenim radnicima.

– Ovakav primjer mora nam biti motivacija i opomena da svojim obavezama trebamo biti posvećeni poput Esada Kojića – kazao je Alić.

Dodao je da se Kojićeva uzornost odgledala u svakom segmentu njegovog života, od revnosnih zabilješki administrativno pravnog poslovanja, preko važnih društvenih tokova pa  do praktične primjene vjerskih načela u svakodnevnom životu.

 – On je strpljivo i uporno, u nimalo lijepim i komotnim okolnostima, radio na jačanju Zajednice –  rekao je Alić. 

U programu su, uz učenike Karađoz-begove medrese, nastupile i dvije unuke rahmetli Esada Kojića – Amra izvođenjem ilahije Biserna suza, dok je Medina sa prisutnima podijelila svoja sjećanja na plemenitog Esada.     

Biografija Esada Kojića

Hadži Esad Kojić, sin Omerov i Fatin, rođen je u Mostaru 1. januara 1930.g.  Potiče iz ugledne mostarske ulemanske porodice. Bio je učenik Niže okružne medresu u Mostaru do njenog zatvaranja, a potom i Gazi Husrev-begove u Sarajevu. Dva mjeseca pred završetak VIII razreda, u aprilu 1949. godine,  dolazi do masovnog hapšenja pripadnika organizacije “Mladi Muslimani”. 

U organizaciji “Mladi Muslimani” Esad Kojić od 1943. godine djeluje na području Mostara i Sarajeva, gdje drži predavanja u džamijama, učestvuje u brojnim humanitarnim akcijama i podučava mlade matematici. Kojić je uhapšen je14. aprila 1949.g. Njegova istraga bila je vrlo teška. Torture u istražnom zavoru počinjale bi s prvim markom i završavale u svitanje. Na suđenju “Mladim Muslimanima” 1. augusta 1949. godine h. Esad ef. Kojić bio je devetooptuženi, poslije dobro poznatih imena Hasana Bibera, Halida Kajtaza, Omera Stupca, Nusreta Fazlibegovića, Ismeta Serderevića, Tarika Muftića, Teufika Velagića i Hilmije Muftića.

Po završetku suđenja, Sud je 12. avgusta 1949. godine izrekao četiri smrtne kazne koje su i izvršene: Biberu, Kajtazu, Stupcu i Fazlibegoviću. Esad Kojić osuđen je na pet godina zatvora. Kaznu je služio u Foči na izgradnji porušene kasarne, Bileći na gradilištu u bivšem vojnom logoru, Zenici u tokarskoj radionici tvornice bicikla do izlaska 30. aprila 1953.g.  U zatvoru je proveo ukupno 4 godine i 15 dana. Pušten je uslovno, zbog čega se narednih 11 mjeseci morao redovno prijavljivati SUP-u Mostaru svakih 15 dana. 

Poslije izlaska iz zatvora hadži Esad Kojić je želio nastaviti školovanje i završiti Medresu, kako bi se mogao posvetiti službi u Islamskoj zajednici. To mu nije dozvoljeno. Dugo je bio bez zaposlenja i tek nakon deset mjeseci dobio je honorarno i privremeno posao pomoćnog katastarskog referenta u sreskom Uredu za katastar, ali nakon mjesec dana pozvan je na odsluženje vojnog roka. Nakon odsluženja vojnog roka, jer je tadašnji šef tog ureda u Mostaru cijenio njegov rad, zalaganje i kompetencije,  vraća se na isto radno mjesto i počinje sa honorarnim radom na mjestu režisersko- finansijskih poslova u istom odjeljenju. Time je praktično dobio, uz redovni posao, koji je inače bio najslabije plaćen, i plaćeni posao službenika  u sreskom odboru, dakle honorarno. Ta okolnost mu je pomogla da u 1959.godini dobije uvjerenje da obavlja ekonomsko-finansijske poslove duže od četiri godine, što je bio uslov po tada novo donesenim propisima da se može polagati prijemni ispit na Ekonomskom fakultetu i bez prethodno završene pune srednje škole. Ekonomski fakultet u Sarajevu vanredno je završio u martu 1965.g.  Od 1961.g. s poslovima je raspoređen u Sekretarijat za finansije. U tom sekretarijatu je radio i poslije diplomiranja na fakultetu sve do aprila 1969. godine,  kada prelazi u sektor privrede, Pamučnu industriju “Đuro Salaj” u Vrapčićima. Iz ovog preduzeća otišao je u penziju. Iako je cijenjen, jer je tako i došao u ovo preduzeće, na preporuku direktora Nusreta Hadžića, kao dobar ekonomista, ni u ovoj sredini nije mogao dobiti više rukovodno mjesto, jer je bio obilježen kao pripadnik “Mladih Muslimana”.  Početkom demokratskih promjena u Bosni i Hercegovini kao i svi bivši pripadnici Mlado-muslimanskog pokreta i hadži Esad Kojić se angažira na formiranju i afirmaciji Stranke demokratske akcije (SDA), koja je kako je smatrao Kojić, nekad više, nekad manje, artikulirala interese bošnjačkog naroda. 

Na izborima u Islamskoj zajednici održanim krajem 1990. godine izabran je u Odbor Islamske zajednice Mostar. Na konstituirajućoj sjednici u januaru 1991. godine, kojoj Esad nije prisustvovao, izabran je za predsjednika Izvršnog odbora.  Tu dužnost je volonterski obavljao do marta 1998. godine.  Na funkciji predsjednika Odbora IZ Mostar, Esad je svoje znanje, stručnost i energiju posvetio prikupljanju dokumentacije za povrat vakufske imovine. Tako je do početka 1992. godine pripremio svu raspoloživu dokumentaciju za podnošenje zahtjeva za povrat vakufske imovine (prikupio je sva rješenja do kojih se moglo doći o nacionalizaciji i eksproprijaciji vakufske imovine, povadio izvatke iz zemljišnih knjiga sa naznakom osnove za promjenu vlasništva).

Međutim, ova dokumentacija je polovinom 1992. godine izgorjela skupa sa cjelokupnim inventarom i zgradom Odbora IZ Mostar.  Prelaskom na desnu obalu Neretve, ponovo je prikupio  podatke o vakufskoj imovini. Međutim, zbog napada HVO-a dokumentacija je po drugi put uništena, a  Odbor IZ Mostar i njegov predsjednik Kojić su se našali praktično na početku ovog posla.

Islamska zajednica, 1992 i 1993. godine, na čelu sa mostarskim muftijom Seid ef. Smajkićem, uz podršku “Merhameta”, organizirala je Vijeće muslimana Hercegovine, koje je u svojoj organizacionoj šemi imalo i  kompjuterski centar. U ovom centru su pohranjeni neki od značajnijih podataka o oduzetoj vakufskoj imovini. Operativni radnik koji je na tom radio prije progona u Ameriku spasio je podatke na disketu i ponio ih sobom. Tokom jedne od posjeta muftije Smajkića Bošnjacima Amerike muftija se susreo sa O. M.  i od njega dobio navedenu disketu, tako da su ti podaci, dobrim dijelom poslužili za obnovu registra vakufske imovine, po treći put.

Esad Koić je bio član Inicijativnog odbora Muslimanskog dobrotvornog društva Merhamet u Mostaru 1991. godine. Nekoliko godina, tokom rata i nakon prestanka ratnih dejstava obavljao je i funkciju predsjednika Nadzornog odbora Merhameta, Nadzornog odbora Karađoz-begove medrese.

Hadži Esad Kojić na ahiret je preselio u Mostaru 28. decembra 2009. godine, u osamdesetoj godini života.

H.E.

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related