Na Hasninim ramenima stoji naš uspjeh

Date:

Postoje sjajne inspirativne priče o ženama koje donesu odluku pomagati drugima, “skrivene” daju vjetar u krila onima koji žele biti vidljivi. Za takav poduhvat treba imati srce, samokontrolu i snagu za navođenje vjetra. Ovo je priča o jednoj takvoj ženi. Ako vam se ovaj uvod učini patetičnim i poželite preskočiti priču u nastavku, nemojte to učiniti, jer svako od nas u životu ima makar jednu Hasnu.

Unašem narodu ustaljena je poslovica “iza svakog uspješnog muškarca, stoji žena”. Iako je tek do pola istinita, ova je izreka itekako živa. Tačnije bi bilo kazati da iza uspjeha bilo koje osobe stoje oni koji tu uspješnu osobu vole, podržavaju i osnažuju. A mogu to činiti na različite načine – od stvarnog servisiranja svih potreba koje sprječavaju fokus na ono u čemu se želi uspjeti, naprimjer osiguravanja novca za obrazovanje ili pak kućanskih poslova do savjetovanja, podstrekavanja, brisanja suza, potiskivanja svojih potreba.

Džemat je dom – ako to hoćemo

Često, prilikom posjeta džematima, pričam zgodu iz jednog sarajevskog, mladog džemata. Priču o tome da svaki pojedinac ima ulogu u džematu.

Sarajevski džemat Vlakovo mlad je i perspektivan džemat, koji je u godinu dana stigao od kamena temeljca do potpuno funkcionalne zajednice okupljene oko džamije, brižnog vakifa i posvećenog džematskog odbora. S prvim danom
funkcionisanja, u džematu su pokrenuti kursevi arapskog pisma za početnike i poseban nivo za napredne, one koji osnove već poznaju i žele da nadograde svoje znanje. Sjećam se, požrtvovane volonterke su obilazile kuće, od vrata do vrata i pozivale stanovništvo da se uključi. U sveske su zapisivali prve lekcije, a muallima ih hrabrila kako harfovi zapravo i nisu toliko teški, a ono što će naučiti nemjerljivo dunjalučkim mjerilima. Prijeđene lekcije su zapisivane, printane na papirima pa i snimane na CD-ovima. Ukratko, želim predstaviti kako je ta džamija godinu dana ličila na košnicu vrijednih pčela radilica. Nakon godine dana, organizovali su u džematu svečanu podjelu diploma svršenicama kurseva i zahvalnica svima koji su na bilo koji način doprinijeli realizaciji poduke. Program je bio ispunjen emocijama i ushićenjem svih prisutnih. Nakon proučenih ilahija, odlomaka iz Časnog Kur’ana i obraćanja gosta predavača, došao je dio uručenja diploma, a zatim i zahvalnica. Voditeljica programa je prozivala imena i uručivala zahvalnice, glavnom imamu, predsjedniku džematskog odbora, imamu džemata, muallimi koja je vodila kurs… Svako je iz srca iznosio riječi hvale na vrijednu ekipu i učenice kursa, kao i njihove ukućane, koji su ih strpljivo odmjenjivali u kućanskim obavezama, jednako se radujući njihovom uspjehu i novom znanju koje donose kući.

Nema izgovora – zbog Hasne

Naposlijetku su prozivali jedno ime, džematlijku Hasnu, ali niko se nije odazvao. Voditeljica je ponovo pozvala Hasnu kako bi joj uručila zahvalnicu, osvrtali smo se svako oko sebe, ali ponovo se niko nije odazivao niti pomjerao među džematlijama. Prisutne svršenice su počele pokazivati rukom na nanu u sedamdesetim godinama, lijepog lica uokvirenog šamijom (prethodno smo se srele i upitale na prilazu džamiji, nosila je tepsiju kolača pa sam se ponudila da pomognem). Hasna je ustala sva zbunjena i, osvrćući se, tražila odgovor zašto je prozvana. Tad nam je voditeljica programa pojasnila.

Nana Hasna je sa puno entuzijazma krenula na kurs sufare, želeći da svome srcu ispuni želju i nauči kur’ansko pismo, da bude u stanju na svoj očinji vid svakodnevno davati zekat učeći nizove ajeta u Časnoj knjizi. Za kratko vrijeme Hasna je shvatila da će poduka ipak teško ići i, ne želeći da remeti tempo kojim ide grupa, nana Hasna je prestala učiti harfove. Međutim, naglašava voditeljica programa, Hasna je smjerno dolazila na kurs, bio snijeg, kiša ili su proljetni radovi u vrtu već otpočeli. Nana Hasna je dolazila na kurseve da pričuva djecu mladim majkama koje su ih morale povesti sa sobom kako ne bi izostajale sa poduke. Hasna je donosila i kolače, da se učenice okrijepe. Dolazila je da pruži podršku, da bodri i bude od koristi i ne sluteći koliko je samo njeno prisustvo već bilo podsticaj mlađim polaznicama da dolaze na kurs.

Nana Hasna - Na Hasninim ramenima stoji naš uspjeh
Nana Hasna

“Stidjela sam se da izostanem zbog nekog sitnog izgovora poput obaveza koje se mogu pomjeriti na drugo vrijeme, ružnog vremena ili ličnog zamora. Stidjela sam se izostati znajući da će Hasna doći da nas bodri, a susret sa dragim licima sa kursa, i nanom Hasnom, bio mi je dodatni podstrek da ustrajem. I evo me danas tu, na dodjeli diplome za završenu sufaru. Hvala ti, Hasno!”, rekla je jedna od prisutnih svršenica kursa dok je Hasna preuzimala zahvalnicu za svoj doprinos kursu.

Svaki čovjek ima ulogu u društvu u kojem živi i svaki čovjek ima vrijednost u džematu kojem srcem pripada. I svako od nas ima svoju Hasnu, a u životu sigurno i više njih.

Više možete pročitati u printanom i digitalnom izdanju Preporoda.

Adna Zulić/Preporod

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related