Nasilje u porodici – problem koji se kod nas često gura pod tepih

Date:

Nasilje u porodici predstavlja ozbiljan problem, a taj problem je u doba pandemije korona virusa još izraženiji, pa je tako u skoro svim dijelovima svijeta izraženo povećanje broja slučajeva nasilja u porodici.

Prema podacima nevladinih organizacija koje vode sigurne kuće, u 2020. godini u odnosu na 2019. godinu, prijavljeno nasilje nad ženama je povećano za skoro 50 posto.

Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, svaka treća žena je žrtva nasilja, a svaka druga starija od 15 godina doživjela je neki oblik psihičkog, ekonomskog, seksualnog ili fizičkog maltretiranja. 

Nasilje u porodici je prisutno svugdje

Za Preporod.info je govorila Fatima Čajlaković-Mešanović, magistrica socijalne pedagogije, koja ima višegodišnje iskustvo rada u ustanovi koja se bavi ovom problematikom.

Fatima Čajlaković Mešanović

– Sedam godina sam radila u polju prevencije i zaštite od nasilja u porodici u Sigurnoj kući “Medica” iz Zenice. Nagledala sam se i naslušala svega i svačega. Nasilje u porodici je jedan veliki društveni problem koji se ne shvata tako ozbiljno, nego se i dalje shvata kao intimni problem porodice, te se ne smatra društvenim problemom. Kod nas društvo funkcioniše na način da ćemo se radije skloniti sa ulice ako vidimo da momak tuče djevojku, ili ako čujemo da komšija tuče suprugu. Posebno je to izraženo u ruralnim sredinama, ali je u posljednje vrijeme izraženo i u gradu. Nije ovaj problem zastupljen samo u neobrazovanim i siromašnim porodicama, nego je veoma zastupljen i u obrazovanim porodicima – kaže Čajlaković-Mešanović.

Ističe da ima i dosta slučajeva gdje su kao nasilnici identificirani visoki funkcioneri, policijski službenici ili političari, oni koji dobro poznaju zakon i koji trebaju prvi da pruže podršku, a krše zakon.

– Mediji, naprimjer, ne štite čak ni identitet žrtve, bitno je samo da se stavi što bombastičniji naslov. Za nasilje, vrlo jasno, nema opravdanja. Ne mogu opradati da muškarac digne ruku na ženu, nikada, ni u kojem pogledu, iako smo imali i slučajeva gdje muškarac trpi nasilje od strane žene, ali u manjim brojkama – kaže naša sagovornica.

Ona tvrdi da za sve postoji rješenje, pa makar to rješenje značilo i razvod braka, gdje bi svako otišao svojim putem.

– Zašto ne udariš šefa na poslu? Ne smiješ, nego ćeš udariti suprugu koja je krhkija. Djeca su, u cijeloj toj priči, indirektne žrtve nasilja. Žene se moraju što više osvještavati. Nekidan sam imala razgovor sa ženom kojoj je trebala samo potvrda da je učinila ispravan potez, pošto se razvodi od supruga nakon 39 godina braka, nakon svih maltretiranja u braku. Trebala joj je potvrda da je vrijedna i snažna, te da nije niko i ništa kako ju je suprug gledao i predstavljao. Jednostavno ju je “ubio u pojam”. Žene, jednostavno, ne smiju po svaku cijenu da trpe nasilje u porodici samo kako bi očuvale tu zajednicu. Ako ne može – ne može. Uzvišeni Allah je dozvolio razvod braka, ako se ne može živjeti na normalan način – ističe Fatima. 

Bude sve uredu mjesec dana, a onda…

Vrlo je bitno raditi i sa samim muškarcima, koji su skloni nasilju u porodici, kako bi se i njima skrenula pažnja da prave ozbiljan problem i da nasiljem ne rješavaju ništa, da čak samo produbljuju postojeći problem.

– To nisu psihički bolesnici, kao što mnogi misle, to su sasvim normalni ljudi, nemaju nikakvih psihičkih poremećaja. Nasilje u porodici nije samo fizičko nasilje ili udarci. Nasilje u porodici je i incest o kojem se, također, vrlo malo govori. U posljednje vrijeme se, ipak, podiže svijest ljudi o nasilju u porodici. Naprimjer, u ZDK se u zadnje vrijeme uradilo dosta toga povodom podizanja svijesti ljudi o nasilju u porodici. Ženama je jako bitno da znaju kome se mogu obratiti, da imaju sigurnu kuću, da dobiju psihološku pomoć, gdje će se osnažiti, gdje će se uporedo voditi sudski proces, ako do toga dođe – dodaje Čajlaković-Mešanović.

Pojašnjava i kako se žene često znaju pokolebati nakon prijave nasilja.

– Ja te žene u jednu ruku i razumijem, jer određene stvari svi mi lično nismo prošli, ali možemo dosegnuti, jer su to obično duge bračne zajednice. Žene trpe dugo vremena, jedan šamar, pa udarci, pa napad na djecu…Razmišljaju na način da će biti bolje. I kada prijave supruga, opet se vrate njemu. To je onaj period kada nasilni suprug obeća kule i vile, bude sve uredu jedan mjesec, to se zove period “medenog mjeseca” kada on obeća da će se promijeniti. Međutim, to traje mjesec dana i sve se vraća u još gore stanje, jer se on njoj počne svetiti što ga je prijavila. Ipak, žene se sad sve više odlučuju da prijavljuju nasilje u porodicama”, kaže sagovornica našeg portala.

Ističe da nedostaje sistemska podrška i pomoć za takve žene, te se većina njih nađu na ogoljenoj ledini bez posla i perspektive. 

– Pored svega toga, ako nemaju još podršku i porodice, to ih često odbija od toga da krenu u život drugim putem, te ih ponovo vraća u tu nasilnu bračnu zajednicu. Finansijska ovisnost je jako bitna danas, mada ima žena koje kažu: “Ja ću pod most, ali se njemu ne vraćam”. Naravno, najbitnija stvar je da se porodica očuva na svaki mogući način, ako može da se sačuva, da se vidi kako da se popravi stanje. Sasvim je uredu da se pruži druga prilika, ali nije uredu ako se stvari opet ponavljaju – rekla je na kraju razgovora za Preporod.info Fatima Čajlaković-Mešanović. 

(Haris Ahbabović/Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related