Otkrijmo prirodne ljepote u sebi

Date:

Piše: Elvir Musić

Čovjek je društveno biće koje svojom nutrinom prima informacije iz okoline i oblikuje ih začudnom snagom svoga intelekta, kao najkrasnijeg Božijeg dara čovjeku, te u mislima formira slike na osnovu kojih u konačnici dobija jasne stavove o pojavama koje ga okružuju.

Ovisno o okruženju u kojem živi i djeluje i temama koje preovladavaju u njegovim dodirima s društvom, čovjek će zauzimati stavove, oblikovati vlastiti pristup životu i razvijati ciljeve čijem ostvarenju teži – ponekada i nesvjestan da je te ciljeve i težnje oblikovao i definirao pod utjecajem okoline i samo djelomičnim doprinosom vlastitog intelekta koji bi trebao biti pokretačka snaga oblikovanja društva u cjelini.

Dakle, prilike i neprilike, preovladavajuće teme u društvenim kontaktima i povijesni kontekst su veoma bitni u definiranju čovjekovih težnji, ali i njegovih razmišljanja koja do uobličavanja tih težnji vode.

Čovjek ne može pobjeći od okruženja ni u procesima u kojima nastoji definirati samog sebe i pojmiti pokretačku snagu vlastitog duhovnog razvoja, jer se i tu najprisutnije teme u društvu javljaju kao bitan faktor.

Tako ćemo, naprimjer, u društvima gdje upravljaju tiranske i brutalne persone, koje društvo kontrolišu represivnim aparatima i mjerama, primijetiti da ljudi i samog Boga Uzvišenog promatraju kroz prizmu kazni, džehenemskih patnji, sumnji, zazora i brutalnosti nimalo svojstvenih ljepoti islamskog nauka u čijoj sržnici se nalazi ajet koji nas uči da “On (Bog) voli njih (ljude i sva stvorenja) i oni vole njega” (Kur'an, 5: 54).

U društvima u kojima se nepravda javlja kao neodvojivi dio svakodnevice, umorni od nepravde i nepravednih odluka vladajućih garnitura, ljudi će vremenom nepravdu početi pripisivati i samom Bogu, zamjereći mu, Uzvišenom, poplave, požare i ostale prirodne nepogode koje odnose živote nedužnih osoba.

Svoju će odgovornost, dakle, usmjeravati prema Vlasniku postojanja, nemoćni da se suoče sa samima sobom i prihvate vlastitu odgovornost u pogubnim procesima koji su doveli do javljanja uvjeta za izbijanje prirodnih nepogoda, odnosno nepravdu u odnosu prema prirodi te prekomjernu eksploataciju prirodnih bogatstava.

U društvima gdje se psovke, ponižavanja i ogovaranja – uprkos činjenici da nas Uzvišeni Bog i Njegov Poslanik savjetuju da jedni drugima lijepe riječi govorimo – javljaju kao dio društvene svakodnevice, čak će i oni koji se smatraju vjernicima početi posezati za tom vrstom izražavanja.

Uzimajući u obzir povijesne tokove i društvene kontekste koji su čovjeku nametali takav pristup poimanju vjerskih učenja, nije ni čudno što danas imamo pojave u kojim ljudi jedni druge proglašavaju nevjernicima, licemjerima, munaficima, murtedima, otpadnicima i slično, stavljajući se tako u ulogu Pravednog Vladara i čineći neoprostivi grijeh teži od svih grijeha i propusta zbog kojih druge tjeraju u Džehenem. Nije ni čudno što se mnogi usuđuju glumiti vladare i oponašati one kojima je nekada podilaženo, čak i u tumačenju ljepota kojima obiluje Božija mudrost čiji djelić je stavljen na raspolaganje ljudima.

Na kraju, trebamo se zapitati zašto smo se našli u situaciji da sudimo, osuđujemo, kažnjavamo, kudimo, mrzimo, preziremo…čineći tako nepravdu i sebi i drugima, a ljepotama vjere ponajviše? Možda se odgovor na ovo pitanje krije u našoj usmjerenosti na teme koje preovladavaju uz previše rasprava i nespremnosti da se barem jednom sedmično udaljimo od svega što nas okružuje, promijenimo vlastito okruženje i kontekst u kojem razmišljamo.

Kontekst možemo promijeniti na razne načine. Naprimjer, možemo se otisnuti u prirodu s namjerom da otkrijemo tajne koje se kriju u Božijoj riječi da ga hvali i veliča sve što je na nebesima i što je na zemlji i napomeni da u stvaranju postoji red.

Možda sebi nikada nismo dali priliku da u prirodi osjetimo sklad, ljepotu i harmoniju koja bi trebala biti glavna odrednica naših nutrina i da tu prirodu osjetimo u samima sebi. Možda nikada nismo prirodi dozvolili da uđe u naše nutrine i da nas ukrasi. A možda nas je, ipak, samo previše zaokupila naša prolaznost.

 Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related