Populizam u Bosni i Hercegovini: Mjera stanja

Date:

U javnom prostoru Bosne i Hercegovine sve češće čujemo i čitamo riječ „populizam“. To, svakako, ne znači da same pojave i govora o tome nije bilo ranije. Populizam najčešće prepoznajemo u okvirima politike, dok nije strana pojava ni u drugim porama društvenog života.

Dok se, inače, populizam pripisuje političkoj ljevici, sve češće svjedočimo njegovu prisutnost i kod stranaka centra i desnice. Ističe se njegovo prisustvo i u demokratskim sistemima, ali i u autoritarnim. Online rječnik Mariam Webster o populisti će vam kazati da je to neko ko vjeruje u „prava, mudrosti i vrijednosti običnog naroda“. Prema online enciklopediji Britannica, populizam je „obično kritičan prema političkom predstavljanju i svemu što posreduje između ljudi i njihovog vođe ili vlade“. Populizam ima cilj u svojoj najdemokratičnijoj formi, kako se u Britannici navodi, da „brani interese i poveća moć običnih građana, prije putem reforme negoli revolucije“. Kraće kazano, posebna odlika populističkih pokreta je razvijena kritika prema političkim elitama te kontinuirano akcentiranje interesa običnog građanstva.

Populistički maniri

Pored toga što se o populizmu govori kao o političkoj ideologiji, ukazuje se na postojanje populističkog stila. Upravo je populistički stil ono što nam pojašnjava poziciju lidera i nekih političkih partija, u svijetu i kod nas. Pored svega, pitanje je šta zaista stoji nasuprot populizma, a što zovemo istinskim radom u interesu građana. Također, postavlja se i pitanje da li je došlo do prezasićenosti u korištenju termina populizam u javnom prostoru te kako ga prepoznati uopće?

Populistički maniri su kontinuirana stvarnost u Bosni i Hercegovini. Niko ih nije ekskluzivirao, ni ljevica ni desnica. Kompleksna društveno-politička situacija u Bosni i Hercegovini tome doprinosi. Posebno su uočljive optužbe za jeftini populizam, što je dodatno izraženo u predizbornoj godini. Mnogo je primjera, ali spomenimo samo jedan, posljednjih dana aktuelan. Skupština Kantona Sarajevo krajem 2021., usvojila je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom, pri čemu je najvažnija vijest da će svaka porodilja u KS dobijati u toku 12 mjeseci iznos prosječne plate u entitetu Federacije BiH (1000 KM). Riječ je o tome da je Vlada KS podnijela amandman na član 20 spomenutog Prijedloga zakona, koji predviđa gore kazano. Dok je većina građana ovog kantona dočekala to odobravajuće, ubrzo se to počelo tretirati kao populistički potez vladajuće koalicije u Kantonu. Već ranije, stranke spomenute koalicije proglašene su klasičnim populistima, „Facebook vladom“ i mnogi njihovi postupci proglašeni su jeftinim populističkim trikovima, itd. S druge strane, inicijativa premijera Vlade Federacije F. Novalića, početkom ove godine, o tome da se i porodiljama u drugim kantonima osigura naknada u istom iznosu, također, dočekana je recipročno kao populistički potez, njega i stranke. Ne dužeći priču o ovome, naglasimo da je ovdje u pitanju još jedan odjek fanatizma političkih tabora, s manjim ili većim razlikama, dok, ustvari, običnom građaninu u mnogome nije bitno u kojoj mjeri su upravo ovakvi potezi populistički.

Nijanse populizma i politička rasijanost

Prezasićenost samog korištenja pojma populizam u Bosni i Hercegovini odraz je, čini se, i nastavka loših politika ili percepcije politika. Stekao se dojam da se previše političke energije troši, između ostalog, i na takva etiketiranja koja u malo slučajeva vode dogovoru koji će, zaista, biti u interesu građana svih naroda Bosna i Hercegovine.

Dakako, populizam ili populistički stil na različitim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini nije isti. U manjem entitetu RS koristi se u cilju razbijanja integriteta države Bosne i Hercegovine, odnosno u cilju pridobijanja podrške masa koje bi dale podršku namjerama vladajućih struktura u manjem entitetu. Činjenica je da unutar svakodnevnih političkih diskusija i tema opozicija u manjem entitetu stvara jaku populističku podlogu s ciljem rušenja političkih elita. Na nivou države, interesi vlasti i opozicije u manjem entitetu su, iako nijansirani stavovima, poprilično ujednačeni.

Populus je taj koji ispašta

Različiti digitalni sadržaji i mnoštvo medija doprinijeli su razvoju populizma i populističkog stila. Stranke, a i političari u sve većoj mjeri koriste različite komunikacijske kanale, i to, nerijetko, neposredno. Među njima ima i onih koji ulaze u različite vrste interakcije sa svojim pratiocima. Naravno da su te stvari u ovakvoj političkoj atmosferi uglavnom okarakterisane kao populistički potezi, čak i kada one to nisu.

Senzacionalizam, ne samo u medijima, već – opet – u našoj svakodnevnici postao nam je stvarnost. Vakuum, nastao bavljenjem trivijalnostima i insistiranjem na zadovoljenju ličnih ispred interesa kolektiva, popunjava se beznačajnostima i temama, pa tako i različitom populističkom retorikom, što malo ili nimalo ne mijenja stvarnost u kojoj se nalazimo, Naravno, u takvoj situaciji politička i društvena elita uzela je fursata, a mase (p)ostale navijačke. S jedne strane, formirao se veliki politički ring nastao i kao posljedica složenih društveno-političkih odnosa, ali i kao način stizanja do parčeta vlasti i moći. Drugo prečesto prevagne oslikavajući mrtvilo i vladajućih i opoziconih stranaka, koje, nažalost, u mnogo slučajeva recikliraju stare i potrošene priče, koje, ipak, njima daju rezultate.

Zdrava kritika uma intelektualne elite prečesto izostaje, a i onda kada je ima, izvrgnuta je ruglu u percepcijama dijela mase. Sve se, ponekad, čini kao ambis u koji godinama padamo. Umjesto da se gradi država stvaraju se kultovi likova ili političkih stranaka. Umjesto da se potvrdi ta ljubav prema domovini u slučaju koji jeste država, neki radije posežu ili za brisanjem vrijednog naslijeđa ili odricanjima, izgradnji ili reizgradnji autoriteta koji isključivo počiva na degradaciji drugih opcija, apsolutiziranju “prava na državu” i sl. U situaciji kada se po ko zna koji put suočavamo s prijetnjama državi i državnosti, što uključuje i prijetnje cijelom jednom narodu, izlazi svo naše mršavilo i bijeda, a, u svakom slučaju, krhkost nogara na kojima stojimo. Preuzimanja odgovornosti skoro da nema. Na dnevnom redu su prečesto egocentrici, kraljevi naroda, budući ili potencijalni kraljevi naroda, mišićave vođe i intelektualci po kojima se uzimaju mjere za stvarnost.

Zaključno, dok se vode prepucavanja o tome šta jeste populistički ili nije, uglavnom ispaštaju oni čiji interesi jesu zloupotrijebljeni u populističkim retorikama ili djelovanjima. Nadati se da će svijest o snazi demokratije kod građana, ipak, dodatno ojačati u narednom periodu. To jeste dio rješenja.

(Hasan Hasić/ Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related