Preporod.info u posjeti Domu za djecu bez roditeljskog staranja: 90 mališana žive kao braća i sestre

Date:

Na adresi Bjelave 52 u istoimenom sarajevskom naselju smješten je Dom za djecu bez roditeljskog staranja. Kroz vrata ovog doma prošlo je mnogo mališana, različitih uzrasta, karaktera, životnih priča.

Oni su tu smješteni nakon što ih je Centar za socijalni rad uzeo od roditelja, jer su bila zapušteni u odgoju, neuhranjeni, prljavi, neki od njih su bili djeca sa zdravstvenim problemima, dok su neki dječaci i djevojčice došli iz porodica sa socio-ekonomskim problemima.

U Domu utočište i stručnu podršku našla su i zlostavljana djeca koja iz iznimno loših i ugrožavajućih porodičnih situacija dolaze s brojnim traumama i problemima. Osoblje se trudi da se traume ublaže, da nestanu strahovi i da se opet počnu smijati i veseliti. 

O uslovima života koji sada žive i sudbini ove djece za Preporod.info pričao je Tarik Smailbegović, direktor Doma koji svojom orgаnizаcijom, rаzvnovrsnim аktivnostimа i sаdržаjem, djeci u ovoj ustanovu nudi sve ono što bi im trebаlа obezbijediti porodicа.

Kroz svаkodnevni rаd ovdje se podstiče, prаti i usmjerаvа psihofizički rаzvoj, otkrivаju se sklonosti i sposobnosti djece i mlаdih, izgrаđuju se kulturne, higijenske i rаdne nаvike, formirаju kаrаkterne osobine i izgrаđuje se konstruktivаn i аktivаn odnos premа životu i društvenoj sredini. 

Smailbegović nam je kazao da se uposlenici Doma, svi do jednog, o mališanima brinu kao da su njihova rođena djeca.

Velika porodica

Sva djeca zajednički se igraju, raduju, tuguju, slave rođendane i prevladavaju sve teškoće koje život stavlja pred njih. Jer, oni su jedni drugima sve. Iako su svjesni da nisu braća i sestre po krvi, ovu djecu vežu upravo bratski i sestrinski osjećaji, bliskost i blizina. 

Broj djece smještene tu stalno se mijenja. Trenutno tu boravi 90 mališana smještenih na pet odjela. Podijeljeni su po starosnoj dobi. Međutim, ono što ova iz Doma, kao i svaka druga djeca trebaju jeste – porodica. Topla i brižna, mjesto kojem pripadaju. Dom im treba biti samo privremeno utočište, no, nažalost, ima djeca koja tu ostaju predugo.

Smailbegović kaže da s djecom radi 70 uposlenika. Pitali smo ga kako su se “izborili” s obzirom na pandemiju korona virusa. Upravo to je bio i jedan od razloga zašto smo se uputili do Doma, da im barem mi u ovim vandrednim okolnostimo otvorimo vrata i pitamo ih kako su.

Smailbegović: Korona nas je još više zbližila

– Pojavom korona virusa ovdje je stanje bilo kao ratno. Prvih mjesec dana kada je krenuo policijski sat morali smo se organizovati kako da uposlenici dolaze na posao. Na brigu nam je pao jedan mali grad, trebalo je sve uraditi da se djeca zaštite, ali i da imaju svu njegu i pažnju. Uprkos tom stanju, izborili smo se. Djeca su se lijepo organizovala. Imali smo posebno problema kada je počela online nastava. Jedan odgajatelj bio je raspoređen na njih 18. Svi su u grupi bili različitih uzrasta, smjena. Sve je ličilo na haos. Nisu imali svu opremu. Na odjeljenju je bilo nekoliko laptopa, tableta i mobitela koji su se posuđivali iz odjela na odjel. Uz pomoć donacija u vidu tehničkih uređaja, ali i dezinfekcionih sredstava, zaštitnih maski, možemo s ponosom reći da se nosimo sa svim izazovima koje pred nas donosi ova globalna pandemiji – priča Smailbegović.

U vrijeme korone, dodaje, odgajatelji su uz djecu bili po 24 sata, što je rezultiralo dodatnom zbližavanjem mališana sa osobljem. Na sreću, kaže, korona nije ušla u Dom. Bilo je pojedinačnih slučajeva da su se uposlenici zarazili, ali virus nije dospio među djecu. Posjete su bile zabranjene kao i odlasci srodnicima u posjetu.

– Mogu kazati da nas je korona još više zbližila. Ovdje svi funkcionišu kao braća i sestre. A mnogi i jesu rodbinski povezani. Za nas je ovdje svako dijete isto. Pored teških sudbina koje su imali, sretan sam da postoji ovakva ustanova u kojoj se društvo o ovoj kategoriji brine kada zakaže porodica, da se adekvatno zbrinu. Neki su to kod nas zbog problema u porodici, ali ima i slučajeva da nam djeca dođu jer je riječ o samohranoj majci koja je bolesna, te je iz tog razloga dijete dovedeno nama na čuvanje dok ona ne izađe iz bolnice. Iako je korona, nismo imali veći broj mališana koji su nam došli u Dom. Najava iz Centra za sociijalni rad je bilo da bi se to moglo desiti, ali srećom ipak nije došlo do toga – kaže Smailbegović.

Uspjeli su kaže, organizovati i ljetovanje uprkos korona virusu.

– Bili smo na Boračkom jezeru gdje smo doslovno prenijeli život iz Doma, od uposlenika do kuhinje. Imali smo prostor predviđen samo za nas, ograđenu plažu kako bismo ispoštovani epidemiološke mjere, još uvijek se utisci s ljetovanja prepričavaju i baš smo uspjeli napuniti baterije – kaže Smailbegović.

Najviše se usvajaju bebe i mlađa djeca

Govoreći o djeci koja žive u Domu, kazao nam je da ima dosta slučajeva da roditelji na jedan period ostave mališane, ali da se brzo vrate po njih. Česti su, dodaje, i slučajevi hraniteljskog smještaja djece. No, problem s kojim se susreću jeste da se mali broj ljudi odlučuje usvojiti dijete.

Kaže da je na jednom odjelu smješteno i 15 beba.

– U ovoj godini imali smo 43 djece smješteno u Dom, a isti broj ih je i izašao. Najviše je slučajeva bilo da su se vratili kućama ili da su otišli u hraniteljske porodice. Scene razdvajanja i dolaska u Domu su dosta stresne. Ali, opet trudimo se da toj djeci pružimo sve. Svakodnevno je ovdje puno suza, smijeha, sve je preplavljeno emocijama…Bebe se najviše usvajaju. Kada dođe neki par ili porodica, svi gledaju da su djeca što mlađa. Ti susreti su uvijek puni emocija. Svaka priča je posebna. Taj prvi kontakt bude presudan, a u većini slučajeva dođe do toga da se odluče da usvoje dijete – kaže direktor.

Kroz ovaj dom koji radi skoro 120 godina prošlo je na hiljade mališana.

– Dolaze nam oni koji su ovdje živjeli i pitaju gdje je bio njihov krevetić u kojem su odrasli. Sa sobom dovode i porodice. Neki nam pomažu i sada u radu, na razne načine. Sve to govori da je riječ o humanom poslu, ponosni smo na ovo što radimo, najviše s te ljudske, moralne strane, jer znamo da smo toj djeci pružili sve. Ovdje djeca nisu željna poklona, oni žele pažnju i ljubav – kaže Smailbegović.

Cilj mu je da za ovu djecu osigura male porodične domove, u kojima će imati više slobode, te se tako i osamostaljivati. Ispričao nam je i da je Blagovac u Vogošći postao mali porodični dom za osmero braće i sestara.

– Ogromna je razlika kada dođete u odjeljenje i dođete u tu kuću. U tom malom porodičnom domu uspijevaju i da se osamostale, što je nama bitno u njihovom odgoju. Šest ćemo ih smjestiti u drugi stan, i oni su braća i sestre. Nadam se da će ova priča u potpunosti zaživjeti, da bi se djeca što bolje osjećala – kaže Smailbegović.

Dodao je da će tim malim porodičnim domovima raditi odgajatelj, medicinska sestra i dvije domaćice.

– Imat ćemo izazov s brojem ljudi, ali nadamo se da ćemo moći zaposliti nove ljude. Vjerovatno će nam pomoć trebati i u opremanju tih domova, ali nastojat ćemo da sve prepreke prevaziđemo – kaže Smailbegović.

Na kraju našeg razgovora kazao nam je da rad Doma pomaže Islamska zajednica u BiH, dodavši da mnoga djeca idu u džamiju, ali i na vjeronauku u školama koje se nalaze u blizini ove njihove velike, porodične kuće. S ponosom dodaje da rad Doma pomažu i mnogi donatori.

Bez njih, i dobrih ljudi koji ne zaboravljaju ovu djecu, život mališana, ne bi bio isti.

(A.N./Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related