Sehurski program RTV BIR: Bošnjaci na Putu svile

Gosti dvadeset i četvrtog izdanja sehurskog programa RTV BIR “Zapostimo zajedno”, koji uređuje i vodi Zehra Alispahić, bili su Hamza Ridžal i Edib Kadić. Oni su govorili o svom dugom putovanju, Putu svile.

Ridžal je istakao da im je kur`anski zov bio jedan od najvećih razloga zašto su krenuli na putovanje. Željeli su da dođu na izvore religijske tradicije i svojim očima dožive sve ljepote koje te zemlje nose.

– I kur`anski zov da se putuje je bio vrlo moćan. Sve što nam dragi Bog poručuje, poručuje nam to s razlogom. Znali smo i ranije kada pravimo neka manja putovanja – manja u smislu kilometara koji se pređu – da to čovjeku otvori vidike na način na koji to ne može otvoriti nijedna knjiga, nijedan film kojeg čovjek odgleda ili kada neposredno nešto doživite. U pustinji kada ste i kada vas zapahne onaj vreo pustinjski zrak da ne možete gledati na oči od vreline, to vam iskustvo ne može prenijeti nijedna knjiga, čak ni Edib ni ja ne možemo prenijeti, nažalost, uz sve naše mogućnosti jezičkog oblikovanja stvarnosti – rekao je Ridžal.

Između ostalog, Ridžal je kazao i da su ih ljudi oduševili, odnosno susretljivost kakvu do tada nisu osjetili. Različitost kultura, hrane, brige o musafirima, samo su dijelići onoga što im je ovo putovanje pružilo. Sve događaje su predočili u pisanu riječ, koja će uskoro ugledati svjetlo dana.

O pripremama za putovanje je pričao Kadić.

– Prvenstveno smo koristili putopise stranih putopisaca do kojih smo mogli doći. Neki od njih su bili prevedeni na bosanski jezik, dok su neki bili na engleskom jeziku. Drugo, što moram spomenuti jeste da na UNESCO stranici imaju stotine tekstova o Putu svile. Znanje koje smo tu pronašli bili je neprocjenjivo. Bez tog svega nismo mogli krenuti. Mada, opet, koliko god ta priprema značila, ništa vas ne može pripremiti na pravi način kada krenete na taj put. Teorija jeste neophodna, ali ne može vas pripremiti, naprimjer, na pustinju. Dragi Bog vas cijeli život sprema za nešto što trebate da uradite – naglasio je Kadić.

Dalje je kazao kako je sve to izgledalo kada su krenuli te koja su to sva područja prošli.

– Mi smo iz Sarajeva krenuli 19. maja i za jedan dan smo došli do Edirnea. To je najzapadniji grad u Turskoj. Sutradan smo se našli u Istanbulu i tako započinje naše putovanje. Prošli smo Bursu i dosta tih malih mjesta za koja smo prvi put čuli tada, a jako su značajna za Put svile. Išli smo i u Ankaru da probamo srediti iransku vizu, ali u to vrijeme to nije bilo moguće, pa smo odlučili da Kaspijsko more pređemo s donje strane. Nikada nismo ni pomislili da odustanemo, imali smo ogromnu energiju i entuzijazam. Nakon Ankare otišli smo do Konje, zatim Kapadokiya, Mersin, Atiohija, zatim smo pratili Sirijsku granicu da bismo otišli na sami istok Turske do čuvene planine Ararat, popeli smo se na Crno more, prešli u Gruziju i tamo se zadržali petnaest dana. Nakon toga smo se popeli na Kavkaz i pratili sjevernu rutusvile. Tu se nismo pretjerano zadržavali, jer smo željeli što prije da dođemo do Uzbekistana gdje smo ostali mjesec dana – prisjetio se Kadić.

(Dželila Kukan/Preporod.info)