Selmo Cikotić: “Živimo u državi u kojoj je probleme jako lahko napraviti, a rješenja teško osmisliti”


Cikotić je svoje izlaganja počeo podsjećanjem na potrebu jačanja identiteta kroz prizmu izučavanja vlastite historije jer nijednom se naukom, kako je kazao, tako često opasno ne manipulira kao historijom. U glavnom dijelu izlaganja podsjetio je na najsudbonosnije historijske događaje odnosa i događaja koji su se događali na tlu BiH. „Na osnovu poznavanja prošlosti u značajnoj mjeri se može predviđati i budućnost. Jedna mudrost kaže da se život živi unaprijed ali se razumije gledajući unazad“, kazao je Cikotić. Događaje tretirane u predavanju sagledavao je sa stanovišta svijesti o odbrani Bosne i Hercegovine.

„Ideologije susjednih zemalja u posljednja dva stoljeća nastoje vrlo sistematično prikazati činjenice da ospore postojanje Bosne i Hercegeovine, njen identitet, ospore njenu snagu i njene mogućnosti. I Jedni i drugi u posljednjoj agresiji na BiH su povjeravali vlastitim lažima. Ušli su u BiH s uvjerenjem da će brzo i lahko završiti posao. Polomili su zube i jedni i drugi. Međutim, ne trebamo mi svoju sposobnost da trajemo na ovim prostorima plaćati ponovo sa toliko krvi i ljudskih života“, rekao je Cikotić.

Od brojnih događaja i ličnosti Cikotić je izdvojio Batona Dezidijata i njegovu borbu protiv Rimskog carstva, Vlatka Vukovića i njegov uspjeh u borbama na Kosovu protiv Osmanlija, ulazak BiH u okvir Osmanska države i još neke druge. Za Boj pod Banjalukom u kojem je bosanska vojska 4. augusta 1737. godine, ostvarila veliku pobjedu kazao je da je jedna od historijskih prekretnica koja je značajno utjecao na oblikovanje i formiranje bosanske nacije jer su u njoj pored Bošnjaka učestvovali i srpski i židovski vojnici.

„Suština te pobjede je bila u postavci da se Bosna sobom braniti mora. Te ideje su jednako bile aktuelne i prije 200 i prije 100 i prije 20 godina i danas. Ta svijest je doživjela jednu vrstu oplemenjivanja i dotjerivanja kroz pokret Husein kapetana Gradaščevića za autonomiju Bosne i Hercegovine“, dodao je Cikotić.

Kao ilustraciju osporavanja bosanskog identiteta u XX stoljeću Cikotić je spomenuo reakciju HusageČišića na političke odluke komunističke partije Jugoslavije o priznavanju Bosne i Hercegovine kao Republike i Bošnjaka kao naroda. „Devedesetih godina samo je Bosna i Hercegovina, od bivših jugoslavenskih republika, imala pozitivan vanjsko trgovinski bilans. To je bio jedan od razloga da se u tom raspadu Jugoslavije ponovo pokuša realizirati više puta skiciranscenarij nestanka bosanske države“, kazao je Cikotić dodavši kako je u Americi više puta slušao o tom scenariju nestanka BiH krajem XX stoljeća.

Prema tom scenariju svaka republika je trebala dobiti samostalnost, a kad BiH potvrdi odluku o samostalnosti da je Evropska zajednica prizna, da nakon toga Milošević oružanom agresijom izvrši okupaciju srpskih prostora, da Tuđman tihom okupacijom ovlada hrvatskim prostorima, i da ostane desetak muslimanskih enklava. Nakon toga je UNHCR trebao tim enklavama dostavljati hranu i lijekove do kraja 1992.godine. Međutim, ni Milošević ni Tuđman nisu završili svoj posao a Bošnjaci su formirali vojne jedince i počeli dobivati vojne pobjede. Zaključili su da plan neće uspjeti pa su donijeli odluku da Hrvatsku „gurnu“ u direktan rat. Tuđman je vrlo brzo prihvatio tu inicijativu. Kad ni to nije uspjelo tek tada su se uključili Amerikanci u rješavanje problema u Bosni i Hercegovini.

„Potom je zaustavljen sukob između Hrvatske i BiH, potpisan Vašingtosnki, vođene su završne operacije i Dejtonski sporazum koji je imao ambiciju stvoriti uslove da se u miru dogovara i nadograđuje dalje, ali to se ne dešava ni izbliza onako kako se očekivalo“, rekao je Cikotić.

U završnom dijelu predavanja Cikotić je podcrtao od kolikog je značaja puna svijest o aktuelnim društvenim tokovima na prostoru BiH od koje će uveliko zavisiti i njena budućnost. „Iz svih iskustava od najstarijih vremena do danas moj vojnički refleks kazuje da ćemo imati onoliku i onakvu državu kakvu smo spremni braniti svojim znanjem, svojim oružjem, svojom organizacijom, jedinstvom. I u tom smislu znam da imamo puno teškoća i izazova. Živimo u državi u kojoj je probleme jako lahko napraviti a rješenja teško osmisliti i provesti na način da svim tim rješenjem budu zadovoljni. Fragmentirani smo na razno raznim osnovama, podijeljeni na Krajišnike, Sandžaklije, Hercegovce, na istočno Bosance, srednje Bosance, jugoistočnjake, na one koji vjeruju na one koji ne vjeruju, na SDP, S BiH, SBB, DF, na bogate siromašne, na još puno drugih načina. Svi smo mi prije i poslije svega građani ove plemenite zemlje“, zaključio je Cikotić.