Sira u ruhu tefsira: Knjiga “Objava – oblikovanje Nove prepoznatljivosti” autora Senada Heveševića

Date:

Piše: Hasan Hasić

Na internacionalnom nivou mnogo je literature koja u širem ili užem luku donosi životopis Muhammeda a.s. U naučnoj ravni smještamo je u domen sire – discipline koja se bavi biografijom Poslanika a.s.

Brojnost literature iz te oblasti izazov je za autora koji namjerava dati doprinos tom bogatom opusu: šta ponuditi novo i kvalitetno? Krajem 2019. godine godine u izdavaštvu Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj pojavljuje se i knjiga “Objava  – oblikovanje ‘Nove prepoznatljivosti'“, glavnog imama Medžlisa islamske zajednice Osijek, mladog autora i magistra islamskih nauka, Senada Heveševića.

Kako to i sam autor pominje, tefsir, hadis i sira – tri su oblasti koje je zahvatila ova knjiga. Uobičajeno je da susrećemo u uskoj svezi hadis i siru, pri čemu preteže ova druga, historijska ili, ako hoćete, povijesna. Ali, u slučaju ove knjige, ne susrećemo se sa konceptom sličnim ostalim djelima iz oblasti životopisa Božijeg Poslanika, a.s. Plot od kojeg autor polazi leži u prvoj islamskoj nauci – tefsiru.

Konkretnije, materija knjige sama po sebi tematizira ono što je nauci tefsira poznato kao hronološki slijed objave kur'anskih ajeta.  U ovom slučaju takav slijed se podupire, i to ne da se razvidi vjerodostojnost događaja koji su nam manje-više poznati, već da aktuelizira određene fenomene koji su odredili društveno-političke tokove u jednom historijskom periodu, i koji su se, zadivljujuće, reflektovali na kasnija vremena – do dan danas.

Dakako, prvi fenomen jeste fenomen Objave sa svim njenim karakterističnim značajkama koje su je pratile, a prije svega njen utjecaj na jedno društvo, stvarni utjecaj u konkretnom prostoru i vremenu.

Jednom čovjeku, Arapu, mekkeliji, sada dolazi Objava – odabran je od Uzvišenog Boga za poslanika: u društvu koje ne pozna tevhid, gdje su neke od temeljnih vrijednosti zamrle.

To je, ustvari, početna autorova tačka, kojom akcentira težinu zadatka koji je bio pred Muhammedom, sada poslanikom. I način na koji autor počinje svoje djelo u startu nas razriješava, takoreći – podsvijesne zablude da je Resulullah a.s., bio tek puki, automatizovani prenosioc Božije Riječi. Ne, sam početak prve Objave bio je ogroman teret na njegovim plećima koji se reflektuje na njegovo psiho-fizičko stanje. Objava već vrši svoj utjecaj. Zatim, odmah se reflektuje na i Poslanikove a.s. bližnje, među kojima je prva njegova supruga Hatidža, r.a., koju u tom momentu upoznajemo jako razboritom, spremnom dati podršku svome mužu, sada Božijem poslaniku a.s.

Objava se nastavlja, i prethodi različitim događajima, ali i sljeduje nakon različitih događaja. Spušta se postepeno. Ima da uputi, odgovori, ulije snagu, samopouzdanje i nadu. Kako je odmicao tok Objave, ljudi oko Pejgambera, a.s., su se počeli navikavati na njegovo poslanstvo, navikavali su se na Objavu, postajali svjesniji da je Objava Uputa.

Spušta se postepeno, zajednica raste, ljudi ulaze u islam, dešava se preobražaj tokova u društvu, a prije svega – dešava se preobražaj, preodgoj ljudi, koji sada, nošeni vrijednostima od tevhida pa nadalje iznose na svojim plećima riječ islama. Tu se ogleda koncept i materija ove knjige: utjecaj objave na oblikovanje čovjeka kao pojedinca, na oblikovanje kolektiva – što je, prema autoru, ta “nova prepoznatljivost”.

Na izniman način podvlači važnu stvar: tokom procesa Objave u kolektiv muslimana su pristizali novi članovi, ali to nije značilo potiranje svih karakternih osobina koje su bile pri njima, niti je značilo kompletno potiranje života iz prošlosti, niti je značilo momentalnu drastičnu promjenu u odnosu prema različitim životnim navikama, već je Objava tačno naznačila osnovne vrijednosti koje treba usvojiti, i njena priroda postepenosti trebala se očitovati i u postepenoj promjeni pojedinca i kolektiva.

Danas, socijalna psihologija poznaje termin životne situacije što je, prema definiciji, “specifična konstelacija psiholoških, socijalnih, bioloških i geofizičkih uvjeta (elemenata) u životu jednog čovjeka, koji u danom periodu determiniraju njegovu aktivnost i ponašanje”.

Pri tome, životnu situaciju karakteriše dinamičnost. Životna situacija se u jednom aspektu čovjekovog života može odraziti “povoljno”, a u drugom “nepovoljno” –  istovremeno. U socijalnoj posihologiji  razumijevanje životne situacije, znači “razumijevanje problema intenziteta utjecaja što ga naša želja ima na naše ponašanje u danom periodu“.[1]

Sam poslanik i ljudi oko njega, koji su prišli, ali i koji nisu ili još ne, nisu ostajali ravnodušni, pri čemu je postojala reakcija, pa makar i samo verbalna, iako je onima koji su pristupali muslimanskom kolektivu to značilo mnogo više od verbalnog pregnuća, a pri samom verbalnom iskazu kojim prihvataju tevhid i risalet, imali su odraz, kako smo to gore naveli – “povoljnog” i “nepovoljnog” istovremeno.

Tefsirska nauka poznaje termin tendžimu-l-kur'an – postepenost objavljivanja Kur'ana. Autori iz ove oblasti, spominju više razloga. Osim zbog tehničkog razloga, čime je postepeno objavljivanje omogućilo lakše pamćenje Kur'ana, koje je Poslanik, morao prenijeti, a sam nije znao pisati, e da bi to bilo zapisano, a kasnije i sakupljeno u mushaf, nalazimo i razloge koje se očituju u tome da su ajeti bili odgovor na mnoga pitanja, zatim pitanje derogacije nekih ajeta, a svakako, da se ustabili srce Resulullaha, a.s.[2] Takav evolucijski karakter Objave, omogućio je efektivniji utjecaj Objave koja se imala usvajati i pretakati u praktični život. Tu dinamičnost procesa Objave, autor nastoji predočiti.  

Knjiga uprizoruje scene koje govore o tome sa kakvim profilima pojedinaca se susreće Resulullah a.s., odnosno koliko se taj profil ljudi mijenja pred efektom Objave. Nauka religiologije govori o fenomenu religijskog iskustva koje preusmjerava tok čovjekovog ponašanja i pred kojim čovjek mijenja svoje stavove.[3]. Jasno je da su ljudi pristigli u muslimanski kolektiv upravo i doživjeli takvo religijsko iskustvo, koje se, prema literaturi, najbliže može označiti kao “spontano-posredno iskustvo”, dok se Resulullahovo, a.s. iskustvo kao primaoca Božije Riječi, na istom tragu može označiti kao “spontano-neposredno religijsko iskustvo” [4].

Autor ne aktuelizira samo Tekst (Kur'an i hadis), već cijeli kontekst, i uvezuje ga u jednu cjelinu. Samo suho navođenje kur'anskog teksta, makar on bio po svome hronološkom slijedu objave, kao i navođenje teksta hadisa, ili pak historijskih podataka koji često grubo prebiru po događajima, ne bi nas dovelo do ključnog momenta ove knjige – do tog oblikovanja “nove prepoznatljivosti”, ostvarene pred utjecajem Kur'ana, uz njegovo postepeno objavljivanje koje je prethodilo i odgovoralo na mnogo stvari.

To je ovoj knjizi dalo didaktički karakter, jer se tematika donosi pred čovjeka savremenog doba, koji, četrnaest stoljeća nakon, još uvijek pogleda za odogovorima koje nudi Kur'an, koje nudi cjelokupan život Pejgambera Muhammeda, a.s., i koji pokušava objasniti – prema mišljenju samoga autora – tu najveću mudžizu Kur'ana – taj potencijal da promjeni čovjeka i društvo na bolje.

I pri tome, on se pita, kakva je to interpretacija, tumačenje koje će nam omogućiti da pretočimo takvu snagu u ovo doba, koje nam se, nerijetko čini, to sami sebi ćemo priznati – i kao doba izrazite dezorijentiranosti čovjeka, a svakako vrijeme daleko složenijih procesa nego što je doskora bilo, ali i još jedno doba koje ima pravo pristupiti tumačenju Kur'ana, tumačenju hadisa; razviditi životni put Poslanika, a.s. na jedan taze način, kao što to čini i Hevešević, koji svojim pristupom ne nastoji da potare i negira sve ono što se do sada pisalo na ovu temu, ne prihvata princip isključivosti, već uključivosti, samo što njegov se metod doima vrlo svježim i utemeljenim, i pri tome vrlo obuhvatnim, ali jezgrovitim. Njegova knjiga ostavlja dojam njegove namjere da bude nastavljač naučne tradicije, ali da je unaprijedi.

Vrlo je zanimljiv njegov odnos sa jezikom Kur'ana, i on se, primjetno je to, ne ustručava da pozabavi svojim prevođenjem kur'anskih ajeta, a svakako i kombinacijom različitih prijevoda na nivou knjige, pri čemu se očituje važan segment kojem je posvetio pažnju, a to je jezik Kur'ana, u kojem leži njegova nadnaravnost pred kojom je zanijemilo i mekkansko društvo, društvo koje je doseglo zavidan i zadivljujući nivo pjesništva, književne vrste koja vrhuni književnim nebom odvajkada i koju s tog trona neće maknuti nijedna druga književna vrsta.

To je Kur'an nadišao. Tako da je autor odlučio da razmotri i stilistički aspekt pojedinih ajeta, pri čemu, također akcentira didaktičku karakteristiku Kur'ana.

Svojim pristupom autor je naznačio koliko je važno bilo iskustvo Objave samome Poslaniku, i koliko je bilo važno  da proces Objave bude baš takav kakav jeste, kao i ta blizina koju su u tom procesu objavljivanja Kur'ana ashabi imali sa Resulullahom, a.s.

([1] Dr. Mladen Zvonarević, Socijalna psihologija, IV promijenjeno izdanje, Školska Knjiga, Zagreb, 1985., str. 117-118. [2] Jusuf Ramić, Tefsir: historija i metodologija, Fakultet islamskih nauka Sarajevo, 2001., str. 8; [3] Srđan Sremac, Psihološki aspekti religijskog iskustva i pitanje konverzije, Religija i tolerancija, 6, br. 9, Januar-Jun, 2008, str. 71. [4] Ibid., str. 76.)

(Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related