Šta je odgovornost

0
176

Piše: Dželaludin Hodžić

Riječ je o jednom od najčešće korištenih termina u javnim raspravama, posebno u onima političke prirode. Pa ipak, često nam izmiče suštinsko razumijevanje pojma.

Stoga se dešava pogrešno referiranje i krivo pozivanje ne njegove orijentacijske dimenzije u ocjeni naših svakodnevnih, posebno institucionalnih, odnosa. Ta pogrešna interpretacija pojma proizlazi, naravno, dijelom i iz činjenice da je riječ o značenjski opterećenom pojmu. Iako, naime, odgovornost kao pojam postoji u cjelokupnoj refleksiji zapadne filozofije, kroz etička, politička, pravna, teološka i druga tematiziranja, tek s Kantovim artikuliranjem autonomije kao izraza sposobnosti čovjekova samoodređenja dospijeva u središte etičke refleksije. U takvom konceptu sloboda i odgovornost su međusobno uvjetovani i neodvojivi.

Pa ipak, sam pojam odgovornosti tek će s prijelomnim događajima 20. stoljeća ući u fazu intenzivnijeg i problemski izoštrenijeg tematiziranja, koju je već 1914. simbolički najavio William Butler Yeats zbirkom poezije pod naslovom Odgovornosti (Responsibilities). Yeatsova zbirka najavljuje odgovornost kao polazište i kraj političkih, pravnih, ekonomskih, religijskih i znanstvenih rasprava koje će obilježiti stoljeće, posebno nakon Drugog svjetskog rata.

Prethodno je to nagovijestio i izrazio Weber koji odgovornost smješta u polje političkog kao slobodnog prostora događanja u svijetu, koje je izvan pojedinačne svijesti. Time se, ustvari, proširuje pojam u odnosu na teološke koncepcije u kojima se odgovornost razumije najprije kao odnos čovjeka prema Bogu i, izražena kao dužnost, pokazuje se dominantno u eshatološkoj dimenziji. Tako shvaćenoj odgovornosti koja ne mora biti pogrešna, ali ni potpuna, nedostaje priznanje uzajamnosti koja se pokazuje u jednakoj mogućnosti pitanja i odgovaranja.

Jasna je razlika između ispravnog postupanja koje uspjeh prepušta Bogu i postupanja u kojem autonomni subjekt snosi posljedice vlastitog postupanja. Time je, u najkraćem, ocrtano i ono razumijevanje odgovornosti koje nam nude ovdašnje političke kvazielite koje vlastiti angažman i izostanak odgovornosti, uglavnom, kamufliraju besramnom zloupotrebom vjerskog narativa.

Moderno tematiziranje odgovornosti se tako može razumjeti kao nastojanje na vraćanju iz apstraktnog (jednog trebanja koje lebdi slobodno u vazduhu) u područje življenog života. Prava odgovornost postoji samo tamo gdje postoji stvarno odgovaranje. Drugim riječima, u našem bosanskohercegovačkom kontekstu, riječ je o apelu na ponovnom pronalasku značenja i smisla odgovornosti.

Naglasak ovdje nije na obesmišljenosti koja nastupa sa znanstveno-tehničkim ovladavanjem koje uvodi svijet u doba anonimne odgovornosti. Riječ je o tome da se odgovornost kao suštinsko određenje čovjeka, bez koje se ne može ostvariti kao slobodno biće, izgrađuje i razvija stalnim naporima, potvrđivanjem kroz prvorazredno vršenje. To posebno dolazi do izražaja u izgradnji institucionalnih odnosa i kulture, kao izraza gore spomenutog slobodnog događanja u svijetu.

Pred tom mukotrpnom zadaćom uvijek i iznova se moraju raskrinkavati prakse lažnih mesija, poruke onih koji se, vršeći javne dužnosti, sakrivaju iza Boga i vjere, umjesto da onima koji su im jednaki polože račun za ono što rade.

Pri tome, treba i to reći, manipulativni karakter njihovog zaklanjanja iza svetih kategorija, raskrinkan je, najčešće, u prvom koraku: da istinski slijede principe na koje se pozivaju ne bi prihvatili pozicije koje ne zaslužuju ni po kakvim mjerilima.

Šta je nego manipulacija kada ministar (premijer ili šef države) kaže: osjećam odgovornost i žao mi je.

Vrlo praktično izražena, odgovornost podrazumijeva da na tom mjestu u rečenici ne slijedi tačka nego zarez: osjećam odgovornost i žao mi je, zato vam polažem račun i podnosim ostavku (na dužnost koju ste mi povjerili).

Unatoč tome što je značenjski složen i povijesno bremenit pojam, u njenoj operacionalizaciji odgovornost je, ustvari, sasvim jednostavan koncept. Složenost se sastoji u potrebi svakodnevnog vršenja i potvrđivanja.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o