Šta znamo o depresiji

Date:

Piše: Muhamed Velić

Šta znamo o depresiji?

Ako mislimo da to znači biti tužan, samo to, onda se varamo. To je mnogo ozbiljnije stanje i bolest. A malo znamo i slabo se interesiramo o toj opasnoj bolesti koja uveliko kuca na vrata naših kuća i naših porodica, te uzima svoj danak.

Odnosi živote, nažalost. Prije godinu dana u Tuzli je čovjek zaklao svoju ženu, a sebe raznio bombom, ranivši i svoga malodobnoga sina. Imao je dijagnozu kliničke depresije.

Biti depresivan – to znači, naravno, biti i tužan, ali to je primarno bolest poništenih emocija kada čovjek osjeća ništavilo i ne želi da postoji. A nije lud. Ni prema najbližima apsolutno ništa ne osjeća. U psihijatriji je to potencijalno smrtonosna bolest. U ravni je s karcinomom, kada su u pitanju fizička oboljenja.

Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će za 20 godina to biti najmasovnija bolest koja će pogoditi čovječanstvo i predstavljat će najveći teret svim zdravstvenim sistemima na svijetu. Naravno, ako po strani ostavimo pandemije (grč. pan – demos, svi ljudi) poput COVID-19.

I aktuelna pandemija porađa depresiju velikih razmjera. To će biti njen rep koji će zadati veliki udarac. Bez obzira što je ovo i naučno pitanje, medicina se teško nosi s njim. Jer, depresija je pitanje duše, prvenstveno, a Allah, dž.š., u Kur’anu kaže da je čovjeku dato malo znanja o duši.

Otkud se javlja ova teška bolest i teško stanje?

Više je razloga. Kaže se da je uzrokuju velike traume (naravno, kao što je pandemija i dr.), zatim, veliki stres i veliki bol, veliki gubitak, neko veliko javno poniženje i razočarenje, itd. Sigurno se kao razlozi i uzroci mogu pojaviti i načini života: konformizam u životu, kada ljudi postignu “visok životni stil – high life style”, to božanstvo savremenog čovjeka, kada dobiju sve što požele i kada više ništa nema smisla jer su sve želje ispunjene. Filozof Schopnehauer kaže da neispunjena želja stvara bol, a ispunjena zasićenost. To korespondira i sa kur’anskom porukom: “Proklet neka je čovjek, kako je nezahvalan!” Otuda se javlja ovo teško stanje i bolest, jer je dunjaluk postao cilj. Neumoljiva trka za dunjalukom je postala smisao života što je pogubno. Otuda se i kod djece i adolescenata javlja ova teška dijagnoza, često zato što su im sve želje ispunjene. Ništa više nema smisla.

Drugi razlog je ambijent beznađa te društvena apatija kakva vlada kod nas. Kada ljudi vide masu nepravilnosti i mnoštvo javnih nepravdi, a ne mogu ih zaustaviti ili promijeniti, postanu apatični, očajni i depresivni. Zato ljudi i odlaze, često ostavljajući i dobre poslove i dobre plaće.

Osobama koje su depresivne i koje imaju ovu tešku dijagnozu često se kaže: “Isplači se, biće ti lakše!”, pod uslovom da se te osobe mogu ikako isplakati. Kada čovjek zapadne u ovakavo stanje, tu se krije dupla opasnost. U takvom ga stanju i džinni napadaju. Slikovito kazano, ta je bolest kao ulazak u pećinu, a u pećini se kriju džinni. To je onda dodatni problem. Pitanje džinna je svakako pitanje duhovnog imuniteta, tj. imana, kao što mikrobi, bakterije i virusi napadaju i savladaju čovjeka kada mu padne imunitet, tako ga i džinni napadaju kada mu padne duhovni imunitet. Treba, dakle, imunitet podići.

U tom kontekstu da se prisjetimo i priče o Karliniju. U Napulju je svojevremeno čuveni komičar Karlini održavao predstave. Bio je čuven po tome i ljudi su išli na njegove predstave da se opuste i dobro ismiju, nekima je to bilo kao terapija. No, jednoga dana u Napulju je doktoru došao pacijent koji se žalio na preveliku melanholiju i depresiju koja mu je podrivala zdravlje. Doktor je rekao da za to ne postoji injekcija i tableta koja bi se popila i koja bi njegovu bolest odnijela, ali mu on može kao terapiju propisati čuvene Karlinijeve komične predstave, za koje vjeruje da mu mogu pomoći. Pacijent je rekao: “Doktore, ja sam Karlini!”

Muhammed, a.s., je u hadisu, kojeg bilježi Ebu Davud, u osam karakteristika i stanja opisao i možebitno ukazao na ovu dijagnozu, za koju itekako treba moliti Allaha da nas sačuva i izbavi iz tog hala, a riječ je o dovi koju je preporučio Ebu Umami da je uči kad ga je mimo namaza zatekao u džamiji, skrhanog i depresivnog zbog problema duga i drugih stvari:

“Allahumme inni euzu bike minel-hemmi vel-hazeni

Moj Allahu, Tebi se utječem od brige (straha) i tuge (depresije),

Ve euzu bike minel-adžzi vel-keseli

Tebi se utječem od nemoći i ljenosti,

Ve euzu bike minel-džubni vel-buhli

Tebi se utječem od kukavičluka (da se suočim sa životom) i od škrtosti,

Ve euzu bike min galebetid-dejni ve kahrir-ridžali

Tebi se utječem od duga da me ne savlada i da me ljudi ne okahre!”

Isto tako, može se kazati, ko živi u budućnosti, on je anksiozan – to je hemm, a onaj ko živi u prošlosti, on je depresivan – to je hazen. Škrti su i oni koji ne žele drugima poklanjati svoje vrijeme, osjećaje, misli, itd.

Naravno, nije dovoljno samo dove učiti već uz dovu se čovjek mora boriti, i za sebe i za druge. Tako, ako znate nekoga da ima ovakvih problema i halova, priđite mu i ponudite svoju pomoć, ali prije svega svoje vrijeme i tople riječi: da nisu sami, da nisu poništeni i da su vrijedni života i borbe.

Naš je spas u džematu, zajedništvu, pomoći, razumijevanju i brizi jednih o drugima.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o 

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related