Sve više internet ovisnika gubi sliku o realnom svijetu

Date:

Internet danas u svijetu koristi 4,5 milijardi ljudi, a u Bosni i Hercegovini 2,37 miliona, odnosno 72 posto. Iako se zvanično još uvijek ovisnost o internetu ne nalazi u međunarodnim klasifikacijama bolesti, sve se više govori o ovoj temi te je sve više istraživanja koja se bave problemom ovisnosti o internetu.

Naročito je izražena ovisnost o društvenim mrežama, a osim previše utrošenog vremena, mnoštvo je drugih problema koji se javljaju.

– Ovisnost o internetu jeste noviji fenomen, unutar kojeg je korištenje društvenih mreža zaista problematičan segment. Ono što je vrlo važno izdvojiti jeste da ovdje nije riječ o ovisnosti o nekoj supstanci, poput ovisnosti o alkoholu ili drogama, gdje nepostojanje supstance izaziva psihičku i fizičku ovisnost. Ovdje se prvenstveno radi o nesupstancijskoj ovisnosti, odnosno, ponašajnoj, bihevioralnoj ovisnosti, koja se manifestira u nemogućnosti kontrolisanja našeg ponašanja –  kaže za Preporod.info mr. Fuad Imširović, pedagog u Behram-begovoj medresi u Tuzli.

Imširović ističe da je umjerenost u svim životnim pitanjima standard kojem svaki čovjek mora težiti. Ta se umjerenost mora ispoljavati i u smislu korištenja interneta i društvenih mreža. Nažalost, samokontrola nije podjednako razvijena kod svake ličnosti i često imamo slučajeve da pojedinci, usljed različitih subjektivnih i objektivnih faktora, zapadaju u polje ovisnosti.

– Postoji više vrsta ovisnosti o internetu, s obzirom na vrsti aktivnosti, pa tako imamo ovisnost o različitim društvenim mrežama, ovisnost o informacijama, ovisnost o igranju video igara, ovisnost o pornografskom sadržaju, ovisnost o online klađenju. Najčešće posljedice po čovjeka ovisnosti o internetu i svih njegovih podkategorija su distorzija vremena provedenog na internetu (preokupacija internetom onemogućava normalno svakodnevno funkcionisanje i vremensko uključenje subjekta u porodične, poslovne i društvene aktivnosti), razni zdravstveni i socijalni problemi (problemi sa spavanjem, umor koji se javlja zbog neispavanosti, problemi funkcioniranja u akademskom životu i na poslu, pad imuniteta i podložnost bolesti, a zbog sedacijskog načina života javlja se manjak bavljenja tjelovježbom, povećan je rizik od sindroma karpalnog kanala, problema s leđima i zamora očiju – naglašava Imširović.

Opasnost za djecu

Djeca su posebno podložna ovoj opasnosti. Pored društvenih mreža posebno su za djecu opasne i igrice.

– Nažalost, djeca jesu najranjivija kategorija društva o kojem god problemu govorili, pa je tako i s internetom. Ranjivi su zbog toga što kognitivno i socio-emocionalno nisu sazreli da se mogu oduprijeti izazovima koje internet i video igrice nude, nemaju dovoljno razvijenu samokontrolu, podložni su uticajima starijih vršnjaka pa i cyber nasilnicima. Zato roditelji, prije svega, ali i društvo u cjelini mora prepoznati promjene u ponašanju djece koja mogu upućivati na kriterije ovisnosti – govori Imširović.

S obzirom da je, kaže Imširović nerealno očekivati da roditelji u potpunosti zabrane djeci korištenje interneta, jer je to jedna od savremenih dostignuća čovjeka koja ima dosta svojih pozitivnih strana, važni su neki koraci u kontrolisanom korištenju interneta i igrica. Uvesti jasno pravilo o maksimalnom vremenu boravka djeteta na internetu, pratiti kako dijete koristi intrernet, biti primjer svom djetetu kako u vremenu korištenja interneta tako i u sadržajima koji se koriste te poticati zdrave navike i stilove života kod djece, što znači što više prirode, usmjerenih aktivnosti, sportskih igara i treninga.

Imširović, koji je magistarsku tezu odbranio na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Tuzli o temi “Dispozicijske determinante samopoimanja u realnom i virtuelnom okruženju” kaže da su rezultati pokazali, između ostalog, i da postoji razlika u percepciji samopoimanja koja se doživljava u realnosti od one koju su ispitanici doživjeli online testiranjem, odnosno u virtuelnom okruženju.

Percepcija samopoimanja je veća pod uticajem faktora iz virtuelnog okruženja nego iz realnog. Rezultati upućuju na “idealno ja”, a ne na “realno ja”.

– Ovakvi rezultati nedvosmisleno potvrđuju da adolescenti različito percipiraju svoje kognitivne mogućnosti, svoje socijalne uloge i emocionalnu komponentu ličnosti u situacijama koje su stvarne, realne (razgovor i druženje s vršnjacima, boravak u školi i odnos prema nastavnim obavezama, svakodnevna komunikacija s roditeljima itd.) od onih situacija koje spadaju pod domen virtuelnog, kakve najčešće pronalazimo na društvenim mrežama. Takve situacije su lični statusi, komentarisanje određenih pojava ili ljudi i njihovog ponašanja, objavljivanje ličnih fotografija i fotografija svojih prijatelja. To znači da će se pojedinci češće osvrnuti na neku informaciju i njoj dati određeni značaj, komentarisati je ili podijeliti s krugom prijatelja na društvenim mrežama, u virtuelnom svijetu, dok će na istu informaciju drugačije reagovati u stvarnosti, sa stvarnim prijateljima – naglašava Imširović.

Brojni razlozi

Nekoliko je razloga za to, a neki od njih su okruženje u kojem se doživljava percepcija samopoimanja – adolescenti se bolje predstavljaju na društvenim mrežama, jer odmah dobivaju potkrepljujuće i motivirajuće reakcije, koja udovoljava njihovoj slici pojma o sebi.

– Tu je i potreba da se dopadne što većem broju prijatelja, društvene mreže su zajednice s nekoliko hiljada prijatelja i pojedincu je stalo da se dopadne što većem broju ljudi. To, zapravo, mijenja našu percepciju samopoimanja prebacujući je na imaginarni svijet koji nam tako postaje važniji. Zatim nesvjesno povlačenje iz stvarnosti u virtuelni svijet – adolescenti mogu realnost doživljavati kao previše izazovnu, pretešku ili jednostavno manje zabavnom. Tako je zanimljiviji imaginarni, virtuelni svijet, u kojem adolescent može biti drugačiji, bolji, zabavniji, pametniji, pa i ljepši – ističe Imširović.

Može doći i do smanjenja društvene odgovornosti, ali i otuđenja jednih od drugih. Briga o dobrobiti ljudi, govori Imširović, održavanje obećanja i slični oblici društvene odgovornosti vremenom iščezavaju u društvu upravo iz razloga što se ljudi okreću više virtuelnom poimanju društva i odgovornosti, a manje stvarnim obavezama u društvu. To može dovesti i do izostajanja moralnih barijera koje ljudi tokom razvoja ličnosti stiču socijalizacijom.

– Došlo je do izvjesne diskrepance između stvarnog i idealnog “ja”. Naime, povećanje percepcije samopoimanja u virtuelnom okruženju kod adolescenata može značiti da se pojedinac visoko cijeni i da očekuje da u oblastima svog ponašanja i djelovanja (socijalne odgovornosti, empatije, inteligencije, akademskih postignuća itd.) postigne puno više nego što mu njegovo realno ja omogućava. Tako pojedinci mogu smatrati da su kompetentniji, snažniji, sposobniji za neke aktivnosti u društvu, a da to zapravo ne bude tako. Takva precijenjenost može biti opasnost za društvo, naprimjer u saobraćaju, u poslovima koji su im povjereni itd. – kaže na kraju razgovora za Preporod.info mr. Fuad Imširović.

(Alem Dedić/Preporod.info)

 

 

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related