Svjetski dan porodice: Iako u krizi, porodične vrijednosti će preživjeti

Date:

Godine 1993. Ujedinjene nacije su 15. maj proglasile Danom porodice želeći ukazati na važnost ove osnovne ćelije društva te pozvati na njeno očuvanje. Simbol Dana porodice je srce koje se proteže prema gore čineći krov kuće u zelenom krugu šaljući poruku da je porodica središte društva i njegova najvažnija karika.

– Porodica je osnovna ćelija društva, najmanja društvena zajednica u kojoj se odvijaju značajni procesi kao što su odgoj pojedinca, njegova socijalizacija, izgradnja identiteta, formiranje stavova, usvajanje vrijednosti, kulturnih obrazaca, slika o sebi, priprema za život. Iako danas prolazi kroz svojevrsnu krizu, ona je bila i jeste jedna od najvažnijih institucija u kojoj se „udaraju“ temelji svakog zdravog društva – kaže za Preporod.info pedagog Almedina Imširović.

Ona naglašava da savremeno društvo karakteriše brz tempo života, sve veći uticaj medija i interneta, relativizacija univerzalnih vrijednosti, erozija morala, individualizam i narcizam i slične pojave, što nerijetko vodi ka tome da ono što je nekada bilo abnormalno poprima novu dimenziju društveno prihvatljivog. I zato je porodica, smatra Imširović, kao osnovno jezgro prvih odgojno-obrazovnih impulsa, danas, možda više nego ikad, bitna.

– Porodica je mjesto sigurnog odrastanja, poticajna sredina za razvoj ličnih potencijala, izvor pozitivnih društvenih vrijednosti, utočiste i sigurnu luka u situacijama kada je njenim članovima potrebna podrška, ljubav i razumijevanje. Međutim, već duže vrijeme institucija porodice je u krizi.

Ta kriza se oslikava u broju razvoda, sve većem broju napuštene djece, socio-patološkim pojavama kod mladih, kao što su alkoholizam, kocka, narkomanija, delinkvencija, nasilje u porodici i slično. Posljedično, porodična kriza uslovljava društvenu krizu.

U takvim složenim uslovima porodica je spriječena da uspješno ostvaruje svoju osnovnu funkciju, a to je izgradnja zdrave ličnosti, budućeg člana društvene zajednice – smatra Imširović.

Na stabilnost, odnosno slabljenje bosanskohercegovačke porodice svakako je veliku ulogu odigrao rat u BiH, a tu su i savremene pošasti koje pogađaju porodice u cijelom svijetu. Stručnjaci već upozoravaju na štetne posljedice po porodicu koje ostavlja pandemija koja hara planetom skoro godinu i po.

– Svaka kriza za sobom nosi nemir, strah, neizvjesnost i sve to utiče na psihofizičko zdravlje pojedinaca, atmosferu u porodici, na porodične odnose. Ako uzmemo posljednu u nizu kriza, pandemiju izazvanu virusom COVID-19, vidjećemo da, naprimjer istraživanja pokazuju da su u vrijeme pandemije, ionako narušeni porodični odnosi, dodatno pogoršani. Vidimo to u činjenici da je u vrijeme pandemije porastao broj nasilja u porodici – govori Imširović.

Roditelji su zabrinuti, podsjeća Imširović, kako omogućiti finansijsku egzistenicu svojoj porodici što dodatno unosi nemir i nelagodnu atmosferu u porodici, online nastava i pritisak na roditelje gdje sa djecom, kako im pomoći u radu, pritisak na prosvjetne radnike da se preko noći prilagode novom načinu rada, zdravstvene radnike koji rade u iznimno kompleksnim uslovima, otkazi na radnom mjestu, zatvaranje, sve to u konačnici utiče na cjelokupno psihofizičko stanje pojedinca, a, opet, sve se to neminovno reflektira na porodične odnose.

Ljudi su konstantno izloženi lošim vijestima, stresu, brzopleto i neadekvatno reaguju, nemaju strpljenja, razumijevanja, a sve je to kontraproduktivno za izgradnju stabilnih porodičnih odnosa.

Budućnost porodice

Ovih dana bosanskohercegovačku javnost uznemirio je snimak fizičkog nasilja nad učenicom osnovne škole u Jajcu. To je jedan od primjera da je zakazao porodični odgoj, ali ne samo on.

– Svakako da pojedinac svoje ponašanje temelji na onome što dobije u porodici i neozbiljno i neodgovorno bi bilo amnestirati porodicu i uticaj koji je imala na formiranje ličnosti djeteta koje je zlostavljalo svoju vršnjakinju i njenog ponašanja u odnosu prema istoj. Uslovno rečeno, najlakše bi bilo uprijeti prst u jednu porodicu, u ovom slučaju onu kojoj pripada dijete-zlostavljač i kazati, eto tu leži sva krivica – kaže Imširović.

Međutim, nastavlja ona, onoliko koliko sam upoznata sa spomenutim slučajem, rekla bih da je cjelokupan sistem zakazao. Jer, nasilje nije činila samo jedna osoba, učenica koja je fizički napala i ismijavala svoju vršnjakinju, nego i oni oko nje koji su pratili taj događaj, propustili odvratiti je od tog čina, čak su joj davali vjetar u leđa svojim bodrenjem, navijanjem, aplaudiranjem. Čak su sve to snimali. 

– Dalje, kada se desi ovako nešto, kasnijom analizom se utvrdi da to skoro nikada nije prvi nasilni čin djeteta koje je zlostavljač. A ako je bilo naznaka da dijete inače nasilno reaguje, pitanje je što je škola propustila uraditi, socijalne službe i drugi relevantni faktori da do ovakvih neželjenih situacija ne dođe. U literaturi se navodi da su i djeca žrtve i nasilnici odraz okruženja, porodičnog, školskog, medija, interneta, šire zajednice, u kojem su odrastali i/ili odrastaju. Upravo ovaj slučaj može ukazivati na to da smo mi društvo u kome je duboko ukorijenjeno i prihvatljivo nasilje svake vrste – ističe Imširović.

Iako u krizi, stručnjaci tvrde da na krizu porodice ne treba gledati na način da će doći do potpunog urušavanja i nestanka porodice, nego da je nužna njena transformacija.

– Ta transformacija je uslovljena vanjskim faktorima u vidu socio-ekonomskih procesa, podjele rada, organizacije poslova, ali i unutrašnjim faktorima koji se ogledaju kroz odnose u samoj porodici, dinamici porodičnog života, psihološkoemotivnim karakteristikama članova porodice i slično. Oni smatraju, da bez obzira na krizu kroz koju prolazi, je sigurno da će i ubuduće porodica imati primarnu ulogu u izgradnji pojedinca. Ali svakako treba raditi na tome da joj se vrati njena prvobitna uloga – kaže na kraju Imširović.

(Alem Dedić/Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related