Umjetnost miri boje, kao što se ljudi mire nakon međusobne zavade

Date:

Bajramsko vrijeme je vrijeme bereketa, baš kao i svako drugo vrijeme u kojem vjernik nastoji biti bolji, a to znači biti bliži Stvoritelju Nebesa i Zemlje, odazivati se Njegovim naredbama, a kloniti se onoga što je jasno zabranio.

Bajram je vrijeme koje se doživljava na svakojake načine, a svaki ga čovjek osjeća na samo sebi svojstven i poznat način, a njegov je doživljaj utoliko drugačiji ako se posmatra iz različitih stanja, preko skrušenosti pred Svevišnjim, pa do želje za oprostom i unutrašnjeg nastojanja da se mjesec ramazan dostojanstveno isprati, baš onako kako nam je i došao.

Završetak svetog mjeseca doživljava se i u likovnoj umjetnosti, gdje vrijedi ona gotovo najpoznatija i najcjelovitija matrica kako slika vrijedi hiljadu riječi, a o čemu govori i Adis Lukač koji je završio Akademiju likovnih umjetnosti  (ALU)u Sarajevu, kao magistar kiparstva.

Istovremeno se bavi i slikanjem, a kako vjernici ove dane provode u najljepšem duševnom raspoloženju, postavlja se pitanje kako bi likovna umjetnost nastojala dočarati bajramsko raspoloženje?

Lukač kaže kako postoje različite forme u kojima bi se mogla opisati stanja duše, putem ilahije, muzike ili riječi, ali i da likovna umjetnost ima vrlo bitnu ulogu, jer najprije boja ili forma ponekad mogu bolje opisati neko stanje koje je neprevodivo u riječ.

– Mislim da umjetnici imaju tu misiju, jer im je Bog dao taj talenat, da opišu skrivene stvari koje su zakopane duboko u nama, da ih pojasne i upute čovjeka ka dobru. Kada imate stanje jednog duhovog rasterećenja, duhovne ljepote duše koju povežete isto tako sa jednom sferom umjetnosti koja pripada duhu više nego tijelu, onda imate i dobar spoj nečega što je iskreno i prije svega simbolički upućuje na Boga i odnos između Gospodara i Njegovog roba – kaže on.

Bajram, post, obavljanje dnevnih molitvi i drugi ibadeti predstavljaju duhovne poveznice sa mjesecom ramazana. A kako je slikarstvo kroz historiju tretiralo religioznost kao jednu od bitnih tema, Adis kaže kako je umjetnost generalno u prošlosti uvijek bila vezana za religiju, te da je islamska umjetnost uvijek pravila svoju originalnost i jedan prostor u kojem su apstraktni motivi privlačili posebnu pažnju. 

Umjetnost kao mjera i lekcija u međuljudskim odnosima

Umjetnik zasigurno vidi mnogo više boja nego običan čovjek, u svakoj nijansi primjeti razliku. Lukač bogatstvo boja poredi najprije odlaskom u prirodu, kao način na koji čovjek može da prepozna Božiju milost.

– Posmatrajući te forme, boje, zvukove, dobijate jednu sliku koja je definitivno drugačija od slike koju vide ljudi koji se ne bave umjetnošću. Stoga je bitno da umjetnik ima dovoljno prostora da to doživi – kaže Adis, dodavši kako u tom odnosu često vidi tragove Božije upute svim ljudima.

Gospodar, prema njegovim riječima, čovjeku svakodnevno šalje znakove koje često ne vidi ili ne prepozna, okrene se nekim potpuno prolaznim stvarima, što predstavlja njegovu manu.

– Vjerujem u konstantan rad, jer ponekad se desi da ugledam jedan motiv u prirodi koji me toliko inspiriše da me to drži čak mjesecima, a sam povratak misli na taj motiv je dovoljno jak da vam pluća ispuni apsolutnim optimizmom. To ne može biti slučajnost, to je striktno Božija milost koja nas okružuje – kaže Adis.

Prema njegovom mišljenju, boje predstavljaju jasan umjetnički sklad i slične su riječima.

– Kao što neko umije sa riječima, neko sklapa note u fenomenalne skladbe, tako i umjetnost spaja boje i miri ih, čak i one nespojive, od onih nespojivih napravi prelijepo djelo – objašnjava Adis poredeći to sa činom pomirenja dva čovjeka koja su u svađi, te tako boje mogu pronaći svoje uporište u proučavanju međuljudskih odnosa. 

Čovjek sa smislom i misijom: Služi Gospodaru i za sobom ostavlja najljepše tragove

Za vrijeme trajanja mjeseca ramazana uspio je pripremiti jednu izložbu i sliku koja opisuje motiv halke u kojoj se uči Kur'an, a inspiraciju je pronašao u Gazi Husrev-begovoj džamiji.

– Ta inspiracija me zatekla. Kada sam prisustvovao hatmi u Begovoj džamiji, vidio sam taj prelijep prizor. Tražio sam dopuštenje da napravim fotografiju i naslikam taj ambijent, a u tome sam na kraju i uspio. Mislim da će svaki vjernik, koji vidi tu sliku prepoznati ono što sam ja osjetio u tom trenutku – opisuje Adis.

Dodao je da se radilo o jednoj posebnoj inspiraciji koju je tada osjetio.

– Dunjaluk je pun iskušenja, a milost Gospodara je svuda oko nas. I taj tračak nade i ljepote koju primjetite u različitim situacijama opisuje vas kao insana koji je ovdje sa smislom i misijom, da služi Gospodaru, da traga za najboljim putem do Njega i da za sobom ostavi najljepše tragove – dodaje.

Slikarstvo i njegove boje itekako mogu doprinijeti razumijevanju ovosvjetskog dobra što ga je Uzvišeni Stvoritelj podario vjernicima, da o njemu razmišljaju, istražuju, tragaju za odgovorima i budu zahvalni jer su razumom obdareni.

Boje, u nekom drugom smislu i jesu riječ, kao i nota u muzici.

Svaki taj fenomen čovjekovog izražavanja doprinosi i ljepoti njegovog ovozemaljskog postojanja. Bajram je također prilika da se prisjetimo svih tih razloga, da skrušeno zahvalimo Svevišnjem Stvoritelju na svim blagodatima dok ispraćamo još jednog, dragog nam gosta.

(Kerim Sefer/Preporod.info)

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related