Vanjsko i nutarnje Bosne i Hercegovine

Date:

Piše: Enes Karić

Bosna i Hercegovina je na svome tlu, u svojoj “geografiji“, udomila Bosnu i Hercegovinu kao: prostor/zemlju, povijest, društvo, državu, zajednicu, duhovnost.

Iako ništa od ovog pobrojanog bosanskog nije bilo vijekovima stalno i konstantno, mi smo svemu tom bosanskom često laskali i laskamo, tepali smo i tepamo kao što se čini dragom roditelju ili milom čedu. I s pravom činimo to i danas.

Na stotine je pisaca i historičara, isihasta, franjevaca i sufija, iz različitih epoha i razdoblja, koji se pomaljaju iznutar svojih divergentnih svjetonazora i vjera, i koji ovu zemlju Bosnu vole. Ljube je i onda kad je sebično prisvajaju samo za sebe. Čak i tad je vole kad na nju gledaju kao na plijen.

Teško je pisati o Bosni a da joj se ne udvara. Naročito se to čini(lo) u periodima bosanskoga mira (zapravo dužih i vedrih primirja između strašnih ratova!), kad se bosanski čovjek počne kajati, iako to on čini posve rijetko. Tad on iznova, u stanjima povišene spoznaje da se prošlost ne može popraviti niti nade prošlosti ostvariti, počne shvatati da je Bosna zemlja u kojoj je nasuprotna različitost osnova, a privlačeća sličnost potka njenoga platna. Ma koliko često bila, u slučaju Bosne, potka slabija od osnove. Eto, to permanentno dovršavanje tkanja od proturječja, to jeste pravo bivanje i takvo jeste pretežno trajanje Bosne.

Geografija Bosne (zemlja smokve i masline, zemlja junskih snjegova)

Kao da su raznolikosti geografije Bosne, njena tla u svojoj razmještenosti planina i kraških polja, u rasprostrtosti posavskih i sprečanskih ravnica, u najvećem obimu oblikovali Bosnu kao povijest i društvo, kao državu i zajednicu, kao mnoštvo duhovnosti koje se odbijaju i privlače. Ima makar zrno istine kad ovdje ustvrdimo da je geografija Bosne kao uglavnom planinske, brdovite, “unutrašnje zemlje“ odredila da sve u Bosni jeste/bude gotovo uvijek skupa, a da često nije zajedno. Da bude vidljivo izvana, ali i skriveno, samozatajno i posve svoje iznutra. To biti uvijek skupa, a često ne biti zajedno opstalo je u brdovitoj kontinentalnoj Bosni, preživjelo je gotovo hiljadu godina. Jer, ta zemlja je (bila) utočište. Tako Noel Malcolm kaže: “Brdovita područja obično su služila kao utočište ljudima koji bi u ravnici inače bili istrijebljeni ili prognani. Treba se samo sjetiti kako su preživjeli Baski u Pirenejima…”

Na Bosnu kao “unutarnju zemlju“ (Terra interior) u koju se ulazi ukazao je i Ivan Lovrenović. Bosnu su mnogi opisali i kao zemlju u prošlosti “prilično izdvojenu od ostalih,“ na primjer tako je Bosna ovdje stanovala u XIII stoljeću. Također, napisane su i mnoge stranice o “udaljenosti Bosne“ u nekim povijesnim periodima.

Sve to, ta “unutarnjost Bosne“, njena “izdvojenost“ od drugih, njena “udaljenost“ – učinili su da se Bosna u srednjem vijeku preobrazi iz prostora u zemlju, i da se, potom, zatrajno iz te zemlje formira kao državni okvir koji svoje postojanje ima zahvaliti i svojoj geografiji. “Teško je domoći se Bosne zbog nepristupačnosti njena terena, a kad se jednom i osvoji, sumnjiva je bila vrijednost tog posjedovanja zbog neposlušnosti zemljoradničke vlastele.”

Geografija Bosne i Hercegovine očituje se u obiljima prirodnog prisustva i darivanja, raspoređenih kako u kontrastu, tako i u ansambličnom i sintetskom postavu. Bosna je na jednom kraju zemlja smokava i maslina, a na drugom često joj se dogode junski snjegovi i predljetnje mećave na visokim planinama! Svakome je zamjetan kontrast između opaljenih kraških polja u Hercegovini (za ljetnjih mjeseci gotovo da im krajolici nalikuju malim saharskim pustinjama i azijskim pustarama), s jedne strane, i plodnih polja i obilja zelenila u Posavini, u dolini Spreče, u mnoštvu krajolika oko Une, s druge strane. Nije neobično kad se takvi kontrasti nađu u zemljama koje površinom nadmašuju Bosnu sedam puta. Ali, kad ovaj kontrast uokriljuje zemlja kakva je Bosna – tad se ta neobičnost vidi kao dar, kao čudo. Uz taj dar idu i mnogi podioci raznolikosti u flori i fauni.

Primorska i priobalna Bosna i Hercegovina je “zemlja maslinove grane“, zemlja “smokvinih stabala“. Kao da je Bosna u ove dvije floralne karakteristike jedan biblijsko-kur'anski siže Sinajske gore.

Geografija Bosne znamenita je i u činjenici slivovnog rasporeda njenih rijeka. Rijeke Bosne razdjeljuju se u dva sliva sa bosanskog lica, iako neravnomjerno. Na primjer, izvori Bosne i Neretve geografski su blizu, ali im je sudbina odredila nasuprotna razvođa, Neretva teče prema Jadranskom, Bosna prema Crnome moru! Pa i tokovi tih dviju rijeka snažno nam govore o razdrtosti Bosne na svome jedinstvenom tlu, o proturječju njene cjeline. Kao da se u  njenoj raskopčanosti začinje početak račvanja te životodavne raznolikosti. K tome, upravo su rijeke Bosne uveliko oblikovale Bosnu kao prostor/zemlju. Jer, dvije slavne vode, Drina na istoku i Sava na sjeveru, sa planinama Dinare na zapadu, satvorile su i zatvorile Bosnu u njenom aspektu unutarnje zemlje, omeđuju je kao zemlju koja nadživljava svoju povijest i narode, svoje društvo, svoje državne ustroje. Uz rijeke Drinu i Savu, rijeka Bosna posvjedočuje se sama kao vrla aorta zemlje Bosne. Zemlja koja ima tako veliki dio svoje granice na velikim rijekama – i sama mora biti bogata i izdašna vodom. Kako kaže jedan pjesnik Bosanac: Bosna, to je jedna dobra zemlja. Kad plače klobućaju kiseljaci. Sagni se i pij, niko se ne ljuti.”

Share post:

Subscribe

spot_imgspot_img

Popular

More like this
Related